Sve više parova preispituje pravo značenje intimnosti, a u tome im pomaže jedan iznenađujući novi trend. Riječ je o Karezzi, pristupu seksu koji se manje fokusira na izvedbu, a više na povezanost, privlačeći pažnju zbog svojih neočekivanih emocionalnih i fizičkih dobrobiti, piše Unilad.
Iako ime zvuči egzotično, Karezza nije moderan izum. Njezini korijeni sežu više od stoljeća u prošlost, no u današnje vrijeme, kada se sve više govori o svjesnosti, mentalnom zdravlju i autentičnoj povezanosti, ovaj trend doživljava svoj povratak s pravim razlogom.
Naziv Karezza (izgovara se ka-re-ca) potječe od talijanske riječi "carezza", što znači "milovanje". Riječ je o obliku nježnog i privrženog spolnog odnosa koji se usredotočuje na opuštanje, nježnost i ljubav, umjesto na postizanje orgazma. Cilj je doseći stanje mirnog jedinstva s partnerom, što, prema riječima onih koji je prakticiraju, produbljuje i fizičku i emocionalnu bliskost.
Koncept je nastao još 1844. godine, kada je John Humphrey Noyes razvio ideju koju je nazvao "Muška Kontinencija" - metodu postizanja intimnosti bez orgazma. Kasnije je američka liječnica Alice B. Stockham uvela termin "Karezza", koji je teoretičar seksa J. William Lloyd detaljnije istražio u svojoj knjizi Karezza Metoda iz 1931. godine. Lloyd je ovu praksu opisao kao način održavanja "snažne seksualne energije" i jačanja veze među partnerima.
Također je tvrdio da bi mogla pomoći kod određenih fizičkih problema, poput bolnih mjesečnica i prostatitisa, iako za te tvrdnje ne postoje znanstveni dokazi. Međutim, primijećeno je da intimnost u stilu Karezze potiče lučenje oksitocina - često nazivanog "hormonom ljubavi" - koji pojačava osjećaje topline, povjerenja i emocionalne sigurnosti.
Za razliku od konvencionalnog seksa, svrha Karezze nije strast ili vrhunac. Fokus je na povezanosti koja se postiže kroz male, ali značajne radnje: održavanje kontakta očima, nježan dodir, sinkronizirano disanje i zajednička smirenost. Uobičajeni položaji su opušteni, poput ležanja jedno pored drugog ili nježnog zagrljaja.
Prema Lloydu, praksa se smatra uspješnom kada partneri osjete ujedinjujuću i izravnu povezanost, umjesto oslobađanja koje donosi orgazam. Za ovladavanje ovom tehnikom potrebni su strpljenje i otvorena komunikacija, osobito za parove naviknute na intimnost usmjerenu prema cilju.
Stručnjaci preporučuju da se metodi posveti najmanje tri tjedna kako bi se istražili njezini učinci na emocionalno blagostanje i zadovoljstvo u vezi. Za mnoge parove, Karezza je postala način ponovnog povezivanja na dubljoj razini, smanjujući tjeskobu i prebacujući fokus s izvedbe na prisutnost u trenutku.