Foto: YugoPapir
NA DANAŠNJI datum 1984. godine svečano su otvorene Olimpijske igre u Sarajevu. U suradnji s YugoPapirom odlučili smo se prisjetiti kako je to izgledalo tada.
Veljača 1984.: Neizrecive pohvale Sarajevu, Olimpijskim igrama i zemlji u cjelini ... Amerikanci puno pišu o Igrama ali isto tako o novim jugoslovenskim gradovima, modi, ljudima, načinu života...
Lijepo je biti Jugosloven ovih dana ovdje u Americi kad Amerikanci otkrivaju našu zemiju, pogotovo kad to čini moćni medij kakav je američka štampa, u ogromnim tiražima i sa milijunskom publikom. Tvrdi se, na primjer, da je dvije milijarde ljudi širom svijeta gledalo svečano otvaranje Zimske olimpijade u Sarajevu, a najnoviji podaci pokazuju da je u četvrtak navečer TV mreža ABC, koja ima sva prava praćenja Igara, bila najgledanija.
Prethodne večeri, slučaj je bio obrnut - naprosto zbog toga što su Amerikanci, razočarani igrom svojih hokejaša, radije gledali druge programe. Čovjek bi morao biti naročito skeptičan i mnogo podozriv iz raznih osobnih razloga ako bi pokušao da u mnoštvu lijepih stvari traga za ponekom rečenicom koja mu se čini "sumnjivom". Pogotovo što način na koji je Jugoslavija ovdje predstavljena je apsolutni fenomen u prilazima američke štampe koja neminovno - po prirodi stvari i profesije - traga za onim što bi se moglo kritizirati.
Ovog puta, radi upravo suprotno svom klišeju. Vjerojatno i zbog toga što je za veliku Ameriku mala Jugoslavija uvijek bila prilično daleko. Otkriće je utoliko veće. Nije riječ samo o neizrecivim pohvalama Sarajevu i organizatorima Igara, o oduševljenju priređenim spektaklom, o pitoresknim prikazima prirodnih i drugih ljepota, već o nečemu mnogo dubljem i značajnijem u ovom vremenu hladnog rata.
Most između Istoka i Zapada
Pune dvije godine svjedoci smo ovdje neke vrste masovne indoktrinacije protiv svega što je socijalizam i to na način kojim se obično opisuje druga, socijalistička strana. U ovoj zemlji gdje se nimalo probranim riječima napada vlastiti predsjednik, ogromna većina se ujedinjuje "protiv socijalizma i marksizma" obilježavajući vrijeme u kojem ideologija postaje prvorazredna tema, razlike što dijele sisteme i vlade mjerilo za ocjenu čitavog jednog naroda ili dijela svijeta i to, takoreći, bez izuzetka.
Danas Amerikanci, otkrivajući Jugoslaviju, u konzervativnom "New York Postu", na primjer, koji drži kontroverzni vladar modernog novinarstva Rupert Murdoch, mogu pročitati i nešto što je jučer bilo nezamislivo na stranicama ovog lista: "Jedan od deset Jugoslovena poginuo je u drugom svjetskom ratu, jedan od sedam Sarajlija, a od 50 tisuća Židova ostalo je samo 200 obitelji. Ali poslije razaranja, čeličnom voljom partizana, svih partizana Josipa Broza Tita podignuta je nova zemlja. Danas u Sarajevu uz vojnu glazbu plešete i na rock, jedete pizzu i nosite posljednju punk-frizuru. U zapadnom dijelu Sarajeva neboderi dotiču nebo, u istočnom svijetle džamije. Sarajevo se blista od čistoće, na ulici nema ni papirića, ni opuška od cigarete i to nije samo zato "što je to netko naredio".
U nastavku članka, novinar piše: "Pitali smo djevojku vodiča: - Šta vam prvo padne na pamet kad čujete riječ Amerika?" Odgovorila je: - Strah. - Od koga - pitali smo - od Rusa ili od nuklearnog holokausta? - Objasnit ću vam šta mislim: u mom Zagrebu mogu šetati u dva ujutro i ne razmišljati o tome čiji su to koraci iza mene. To je za mene sloboda. Priznajem, kaže reporter, da sam prvi put počeo razmišljati o slobodi i na ovaj način."
Drugi primjer slične vrste je TV kanal na jednom pretplatničkom kanalu - televizija u SAD inače nema pretplatu - zvanom CNN koji stalno donosi samo vijesti i komentare i to nikad ne u korist bilo kojeg drugog sistema u svijetu do američkog. Ovog puta, gotovo s isprikom, CNN zaključuje, da je Jugoslavija - po povijesti i geografiji - uvijek bila razmeđe Istoka i Zapada, da se to vidi, da se to održalo i da je sigurno strašno teško i za poštovanje "sa takvim položajem biti tako nezavisan, tako svoj i s tako divnim narodom".
Sve se to ilustrira novoizgrađenim gradovima, modom, lijepo odjevenim djevojkama i mladićima u disko-klubovima i kafićima. Jer, to su mjerila ovdašnja.
Ljudi i profit
Poslije otvaranja Olimpijade, kad se više piše o takmičenjima, a manje o atmosferi izvan borilišta, "New York Times" u par redova piše: "Jugosloveni su održali riječ da nitko neće biti razočaran. Pošto je zbog nevremena spust odgođen, ponudili su gledateljima da dođu kasnije, jer karte važe, da ih zamjene za hokej ili jednostavno da dobiju novac nazad".
"Ovdje su ljudi nevjerojatni: Na sve strane samo prijateljstvo. Volio bih da ih svi iz Amerike dođu upoznati, volio bih da svi dožive ovo iskustvo", govori David Mikey iz Cape Coda, Massachusetts koji je došao gledati hokejaše.
"New York Tribune": "Za vreme otvaranja igara žmarci su silazili niz leđa i okorjelim olimpijskim veteranima koji su mislili da ih više ništa ne bi moglo uzbuditi. Irwin Garstone iz Riverheada, država New York, doputovao je ovamo na sedam dana da bi gledao samo klizanje, a sad kaže: "Ovo nisam dosad vidio čak ni na televiziji".
U njujorškoj 45. ulici, u srcu Manhattana, u ogromnom neboderu avio-agencije "Pan-am", u velikim hodnicima kroz koji prolaznici izlaze na više različitih ulica, dva velika ekrana prikazuju scene s natjecanja u Sarajevu, ali i ljepote Jugoslavije. Na koktelu, priređenom, zajedno sa američkim tiražnim "Ski-magazinom", uz jugoslovensku glazbu, folklor i pjesmu Dubrovačkih trubadura, izvlači se lutrija. Prva nagrada - "Elan" skije, druga - "Alpinine" skijaške cipele, treća - put u Jugoslaviju. "Pan-am" to, naravno, čini za sebe, "Ski-magazin" također, ali onaj tko ode vjerojatno će imati na umu i "Elan" i "Alpinu", pa kako se tko snađe i tko umije više iskoristiti.
Avio agencija "KLM" obećava sve ljepote Jugoslavije u njihovom aranžmanu, a mnoge agencije svoje pakete ilustriraju slikama iz naše zemlje. Tako Amerikanci otkrivaju Jugoslaviju: lijepu, prijateljsku, ni malo "balkansku" u lošem smislu te reči, (mada priznaju da su to očekivali) slobodnu, elegantnu, koja se borila u ratu i izrasla u modernu zemlju, pogođenu ekonomskim krizama iz koje se svim snagama trudi izaći.
Jedan novinar čak bilježi da u ovako lijepoj zemlji i sa ovakvim svijetom Amerikanci trebaju voditi računa kako se ponašaju. Zamjera dvojici svojih kolega koji su vikali što je lift u hotelu bio spor, a njemu se žurilo i što telefonsku vezu nije drugi mogao dobiti istog časa. "Srećom, mi drugi smo priskočili i ispričavali se u njihovo ime. To je zbilja dobro da smo uopće osjetili da to moramo uraditi. Uopće, među ovim ljubaznim, ali i čvrstim, ponosnim Slavenima, bude se čudni osjećaji."
"Jugosloveni i Sarajlije posebno uložili su u Olimpijadu svoje srce, dušu, rad i novac, jednom rječju sve", kaže reporter "Tribunea". Dodajmo: hoćemo li uspjeti ovaj imidž zadržati i poslije, da se isplati na duže ekonomske i turističke staze, kako to već čine poslovni Amerikanci, tek će se vidjeti. Zasad je ovdje, na Drugoj njujorškoj aveniji, na uglu 45-te ulice poskupjela velika lutka "Vučko" s amblemom na grudima kakav imaju američki sportaši za tri dolara.
Do otvaranja Olimpijade koštala je devet, a sad je dvanaest. U američkim trgovinama već se kupuju majice, jakne i hlače kakve na Olimpijadi u Sarajevu nose natjecatelji američkog tima, iako još dok pišemo ni jednu medalju nisu zaradili, a hokejaši su stvarno svoje razočarali.
Napisala: Gordana Logar (Osmica, 1984.)