SACHA BARON COHEN, skoro cijelom svijetu bolje poznat kao novinarski trojac Ali G/Borat/Bruno ili "drugi najpoznatiji austrijanac poslije Hitlera", zahvaljujući svom posljednjem projektu našao se u središtu žučne rasprave svjetskih medija vezano uz poruku koju film šalje.
Iako je odgovor kristalno jasan svakom s pola mozga i osjećajem za "nijanse", primjer britanskog komičara još je jedan prilog tome koliko brzo politička korektnost, inače pametne i razumne ljude može pretvoriti u ograničene pojedince koji zbog straha od gubitka titule "osobe liberalnih svjetonazora" odbijaju kategorički odbaciti svaku raspravu o mogućem širenju mržnje ovakvim filmom kao notornu bedastoću već se upuštaju u beskonačne i nepotrebne rasprave koje su očito pokrenuli ili oni koji film žele promovirati ili oni koji film nisu razumjeli.
Doduše, ovdje nije toliko riječ o navođenju na mržnju koliko na naglašavanje već postojećih stereotipa kod onih koji neće potpuno razumjeti namjeru komičara. Naravno, reakcije nisu ekstremne i ne radi se pozivu na bojkot, ali u cijelu priču upletene su gotovo sulude teorije kao "šteti li Bruno imidžu Austrije" očito nastale na Cohenovoj izjavi da ostvarenje austrijskog sna znači "naći posao, izgraditi tamnicu i u njoj podići obitelj“. I upravo u takvim trenucima više je nego jasno da isforsirana politička korektnost u mainstream medijima sustavno ubija humor i pretvara ga u sterilnu zabavu za čistunce.
Bez daljnjeg, "Bruno" će na ovim prostorima biti veliki hit
Bilo bi zanimljivo vidjeti i istražiti kako će domaći gledatelji reagirati na film u kojem se ruglu izvrgavaju stavovi koje, budimo iskreni, zastupa velik broj građana ove zemlje. Bez daljnjeg, "Bruno" će na ovim prostorima biti veliki hit, kao i bilo gdje drugdje osim možda u zemljama gdje se YouTube tretira kao oruđe Nečastivog.
I dok je u nekim daleko razvijenijim zemljama pitanje promoviranja homofobije možda ipak malo predimenzionirano i predstavlja žalosno pretjeranu, ali do određenih granica opravdanu zabrinutost za poruku koju veliki kino hitovi šalju, kod nas se to pitanje ipak ne čini u tolikoj mjeri deplasirano.
Na ovim se prostorima na političku korektnost još uvijek gleda kao na misterioznu kovanicu koja je vjerojatno plod homoseksualnog uma ili neke iritantne udruge koja nas sprječava da verbalno širimo mržnju kad nam se god prohtije. Vremenom smo donekle uspjeli pohvatati konce pa nam je jasno da javno vrijeđanje određenih skupina nije uvijek pozdravljeno ovacijama i salvama smijeha iako i to često ovisi o samoj skupini koja će odlučiti treba li reagirati.
Stotinjak rasplesanih homoseksualaca obučenih u šarene pernate gaće u pravilu ne potiču narod na ozbiljno promišljanje o problemu diskriminacije
Ne valja zaboraviti da živimo u zemlji u kojoj se homofobija još uvijek tretira kao vrlina što se može vidjeti iz cijelog niza primjera. Od polupismenih seljačina koji će nasiljem krenuti na povorke homoseksualaca pa sve do nekih viših nivoa na kojima se suptilno i naoko "demokratskim" potezima potiču reakcije na onim nižim razinama.
I gay parade možete podržavati kao legitiman način određene skupine da probudi svijest društva ili ih smatrati promašenim zbog toga jer stotinjak rasplesanih homoseksualaca obučenih u šarene pernate gaće u pravilu ne potiču narod na ozbiljno promišljanje o problemu diskriminacije, ali nasilje prema toj skupini stvarnost je na koju ne smijemo reagirati blago.
Zauzeti jasan stav ponekad je nužno jer ako se prisjetimo nedavnog "izleta u nepoznato" kada je novinarka jedne televizije radeći prilog o zahtjevima Macy Gray zaključila da "solarij svakako neće biti jedna od stavaka na popisu" postaje nam jasno koliko je rasizam relativan i u koliko se mjeri olako shvaća. Dakle, ovdje je riječ o totalno promašenom komentaru koji bi čak i pravom kontekstu bio loša, seljačka, prvoloptaška i neumjesna šala i naravno da ovdje ne treba reagirati iritantnim snebivanjem već ukazati na činjenicu da je takav komentar prošao upravo zbog toga jer se rasizam prepoznaje kao problem samo onda kada se netko nad njime javno zgrozi.
I takvih je primjera bezbroj, a na sreću mnogih ne postoje oni koji će svaku povrijeđenu stranu zastupati. Ipak, i ovdje valja imati mjere jer slučaj Vedrane Rudan pokazao je da ponekad reagiramo ispravno u pogrešnom trenutku relativizirajući cijelu priču koja postaje savršeni temelj za sve od osobnih obračuna pa do najobičnijeg pravedničkog glumatanja.
Poslije svega, ne valja pretjerivati i od svega stvarati problem jer mala je šansa da će "Bruno" zdravu osobu natjerati na mržnju prema homoseksualcima. Bez obzira koliko se neki trudili naglasiti crna predviđanja, prosječni Hrvat ne hoda ulicama grada tražeći homoseksualce koje će upoznati s doktorom Martensom, ali bilo bi zanimljivo provjeriti koliko će među nama biti onih koji će se nasmijati zadrtim reakcijama i nelagodi koju heteroseksualci imaju u društvu "gay stranca u mrežastoj majici", a koliko onih koji smatraju da je film smiješan jer "pederi su takvi".
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: JLP