Umjetnički direktor Branimir Mihaljević, Vanna, Jurica Pađen, Ivana Lulić s glasila ZAMP-a glazba.hr i Tomislav Štengl izabrali su 20 pjesama za nekoć velik, a danas ruglo, Zagrebački festival.
>>Objavljene su pjesme koje idu na Zagrebački festival i - haha
Njihove kompetencije biranja hitova nadaleko su poznate i slične kompetencijama žirija na Dnori. Ono što je različito ove godine jest tektonski poremećaj koji je uzrokovao Baby Lasagna. Ne samo da je njegova pjesma sramotno otišla u rezervu Dnore nego je to pokrenulo i val izvođača koji su objavili pjesme odbijene iz selekcije - dobar dio njih bio je puno bolji od onog Lozarovog užasa i uhljebničke Vodu piti trizan biti, da sad ne nabrajam.
Ovim putem pozivam sve izvođače koji su poslali pjesmu na Zagrebački festival i ona nije prošla, jer je žiri odabrao ove podobne tupave poskočice - javite mi se da usporedimo i objavimo pjesme.
A sad idemo zajedno poslušati ovogodišnju selekciju abecednim redom. ZAMP nam je poslao mail u kojem su linkovi na YouTube, Deezer i Spotify, ali ni na jednom servisu ne možemo poslušati svih 20 pjesama pa ćemo se morati sami malo potruditi u nedostatku jedne profesionalne osobe u tom 160 milijuna kuna teškom užasu od udruge.
Neke je bilo jednostavno nemoguće pronaći pa - što je tu je.
Boris Štok - Jedino što mi treba (autori: Boris Štok, Darko Terlević)
Glazba za 40-godišnje milenijalce koji samo čekaju priliku reći da vole Davida Bowieja, umiru od smijeha na 9gagu i definitivno su imali undercut u jednom trenutku svojih života. Boris Štok k’o Boris Štok - performativan, melodramatičan, konzistentno ispraznog sadržaja. Zapravo je impresivno koliko dugo je prisutan na najvećim pozornicama s obzirom na razinu truda potrebnog da se posluša ijedna njegova pjesma do kraja (osim legendarne Quasarr - Ti iz 2006. godine).
Cota G4 - Daj mi znak (autori: Marko Osmanović, Lući Slivar, Dinko Likar, Vedran Baotić)
Cota G4 su imali najdoslovnijih 5 minuta slave, mnogi će se sjetiti da ih je Maja Šuput obećala zvati na nastupe kad su bili u onom karaoke showu gdje Maja sjedi u žiriju. Pjesma je dosadan stilski nastavak na kosati gitarski pop iz 80-ih, nije ničim unaprijedila formule Divljih jagoda, Bon Jovija, Opće opasnosti i sličnih. Stvar bi spasilo da je pjesma dobra, ali je i sadržajno strašno derivativna.
Dani Kristina - Sama (autori: Marko Mihaljević, Marija Mihaljević)
Sin i sestra direktora Zagrebačkog festivala stvarno ne bi smjeli promašiti, to bi uzrokovalo sumnje u sukob interesa! I nisu promašili, ova pjesma savršeno se uklapa u poziranje bazičnog i početničkog songwritinga kao otmjenog i uzvišenog uz gudački aranžman koji priziva "dobre stare pjesme", slično kao i zamka u koju neki drugi pop moguli pokušavaju ubaciti Martina Kosovca.
Sadržajno obiluje srednjoškolskom poezijom poput "krećem na put u svijet gdje se ljudi ljudi ne boje / i gdje svi snovi imaju boje", a sve zajedno strašno podsjeća na vječno prehajpanu Leu Deklevu koja je jednom liniju "da mi njega oduzmu, tijelo bi ovo mogla leć samo pod zemlju" izgovarala 45 sekundi.
Giuliano - Onoj koja moja zauvik će bit (autor: Rudolf Dvorski)
Giuliano je ovdje jako čudan spoj Kedže i Gibonnija. Zamislite da Kedžo pjeva 40% manje željan isticanja vokalnih bravura, a Gibonni piše tekstove 60% lošije. Još jedna radijska balada kakvih imamo milijun, jedino što hrvatski pop može svojatati iako proizvede cca jednu-dvije solidne pjesme ovakvog stila godišnje.
(Pronađite na Spotifyju.)
Grupa 777 - Nema signala (autor: Andrej Baša)
Bravo! Ovo je romantično i slatko, čvršće te stilski i sadržajno zanimljivije od svega što Pavel (poznatiji kao džABBA) pokušava napraviti u zadnje vrijeme. Možda nije sadržajno toliko dobro kao Detourova pobjednička pjesma, ali je svakako euforičnije i poletnije na prvo slušanje - zaista nije loše, pogotovo ako uzmemo u obzir da autor ima 74 godine i napravi nešto što, iako jako referentno, učinkovitije udara od kandidata dvadesetogodišnjih kolega!
HJER feat. Lara - Tu nema ljubavi (Miroslav Lesić, Predrag Martinjak)
HJER i Lara iz Bang banga nose ovaj loš pozerski rokenrol komad stručnog, ali neinspiriranog gitarista Miroslava Lesića (vidjet ćete ga kako svira u puno karaoke showova HRT-a) i Predraga Martinjaka (opisao sam ga sasvim dovoljno u ovom uvodu u Sašu Lozara). Vokali su standardno preglumljeni i odgovarajući za neku stock glazbu kad tražite "rock n roll", produkcija strašno dosadna, a jedino zanimljivo rješenje u cijeloj pjesmi je zabavna gitaristička visoka frazica koja popunjava rupe. S obzirom na to da iza ove loše pjesme stoji ovako… hmmm… uhodana ekipa, ne sumnjam da ćete ovo čuti na radiju puno više nego što biste htjeli.
IDEM - TI x Ja (autor: Antun Aleksa, Dominik Kisić)
Standardan indie pop koji se referira na bolja vremena bendovske glazbe. Ovaj projekt generalno je jako prehajpan, čemu kumuje dobar marketing Antuna Alekse kao simpatičnog i veselog DIY izvođača, ali je i razumljivo zašto - samo pogledajte koja je alternativa IDEM-u u hrvatskom indie popu. U svakom slučaju, ovo je mandatorni odabir žirija čisto da mogu promovirati raznovrsnost festivala, a IDEM će vjerojatno biti sretni što su se pojavili, iako su tako samo topovsko meso za hinjeni kredibilitet hrvatske glazbene industrije.
Ilma Karahmet - Ne otvaraj mi kofer noćas tugo (autor: Ante Pecotić)
Nisam uspio naći pjesmu - možda bih trebao zahvaliti ZAMP-u. Predosjećam ženskog Kedžu i lijepe tantijeme za sveprisutnog Antu Pecotića.
Josip Palameta - Malena (autor: Josip Palameta)
Mali Matija Cvek pametno je shvatio da mu nema smisla dijeliti tantijeme s autorima koji mu daju neko svoje smeće s vlastite C-liste, a ni A-lista im nije zavidna. Ovo je klasični hrvatski pop, slično Giulianu, Kedži i… skoro svima na hrvatskoj sceni. Glazba za svidjeti se punici, ali ne i curi koju ganjaš - osim ako joj karakter nema ni okusa ni mirisa.
Kristijan Kiki Rahimovski - Što je život bez tebe (autor: Boris Đurđević)
Iz nekog neobjašnjivog razloga, Kiki Rahimovski ne pjeva u Parnom valjku. I to je velika šteta za njega jer je prepušten na milost i nemilost hrvatskim autorima koji ga guraju od propasti do propasti. Najtužnija stvar na ovoj pjesmi koja pokušava biti Sve oko mene je grijeh je vidjeti ovako jasno koliko je Boris Đurđević daleko od Sve oko mene je grijeh - a misterij oko toga što baš Kiki Rahimovski to pjeva neka ostane neriješen.
Laura - Nije bitno (autori: Laura Kovačević, Igor Drvenkar, Dario Mihić, Ivan Pešut)
Bolno i teško za slušati - najgore su ove pjesme koje traju 3 minute, a subjektivni dojam je bar 7-8 minuta. Prva strofa je jedan od najvećih vokalnih zločina na cijelom Zagrebačkom festivalu. Sve ostalo je i sadržajno i stilski prelijevanje iz šupljeg u prazno, ali vrijedi opaziti da je hrvatska produkcija (u ekipi za ovu pjesmu imamo i ovogodišnju nominaciju za producenta godine!) konačno stigla vremeplovom iz 2015. godine i skočila na stilske reference trap glazbe.
Leteći odred - Zakon ljubavi (autori: Denis Dumančić, Songwriter Fayo, Marko Mihaljević)
Lijepa obiteljska priča autora ove pjesme i umjetničkog direktora Branimira Mihaljevića okrunjena je najgorim tekstom ovog festivala - i to u baš jakoj konkurenciji.
Pazite ovaj refren: "moja si, moja si / život ukrasi kao ukrasi / moja si, o, moja si / naša se vatra nikad ne gasi / ime si na mojoj zastavi / ti si meni zakon ljubavi" ili užasnu strofu: "Zakon ljubavi je / na svakom kontinentu, na twitteru i netu / svuda moja ljubav ti je / kao ruža čista, ti uvijek budi ista / u srcu nosim te zauvijek" - zamislite, osoba koja ovo piše (inače glavni razlog uspjeha Lidije Bačić i autor legendarne gluparije Za nju u izvedbi Kinokluba koji su pokušali prodati mladima u naletu komercijalnog roka u Americi) ima Instagram account SONGWRITER FAYO (ime mu je Fayo ™, ne šalim se) gdje stavlja ovakve autorske užase u boomerskom fontu.
U svakom slučaju, pjesma je spremna za Viber.
Marija Mirković - Maleni čarobnjak (autor: Marija Mirković)
Nema je nigdje, hvala organizaciji!
Mia Dimšić i Doris Kosović - Uzalud ti sve (autori: Mia Dimšić, Damir Bačić, Vjekoslav Dimter, Ivan Pešut)
Vaš novi radijski hit! Sigurno ne zbog kvalitete jer je ovo ustaljen i umoran rukopis Mije Dimšić i stalnih suradnika s pregršt songwriterskih grešaka, ali znamo svi da će ovakva ekipa dobiti svoje tantijeme. Jedina stvar koja ovu pjesmu izdvaja od ostalih dječjih dosada Mije Dimšić je to što smo, nakon onog prvog užasnog singla, dobili odličnu potvrdu da je Doris pogriješila izlaskom iz Silentea - bar po pitanju glazbene karijere.
Milošev i Maja Posavec - Mjesto za nas (Matej Milošev)
Nema!
Natali Dizdar - Padamo (Vladimir Mirčeta, Natali Dizdar, Denis Špičić)
Otkud pjesma koju je Natali Dizdar objavila prije 4 mjeseca na EP-ju? U pravilniku stoji da "autor može slati i one radove koji su već objavljeni ili pripremljeni za objavu na albumu u 2024. godini, uz uvjet da djelo nije objavljeno kao službeni singl albuma", dakle fantastičnom žiriju je potpuno promaklo da je Natali izdala EP u listopadu 2023. godine. Odličan posao, svima svaka čast, čestitamo i Natali na nadolazećim tantijemima - inače, pjesma je isprazna stilska vježba kao i sve što Natali radi nakon Coca Mosquita.
Roko Vušković - Pjeva nebo (Miro Buljan, Sonja Buljan)
Buljan & co. imaju strašan osjećaj za ove aliexpress verzije već postojećih hrvatskih pjesama. Roko je karijerno potpuno pogubljen momak bez imalo ukusa, što objašnjava i zašto je voljan pjevati ovako potrošne bedastoće. Najbolji dio: "pjeva nebo, letim ja / imam krila ljubavna".
Stefani Žužić - Ona (Nenad Ninčević, Mihovil Šoštarić Lockroom)
Stefani i veliki autor Nenad Ninčević očito su odlučili baciti pare na problem koji ne znaju drukčije riješiti - Stefani nije dovoljno dobra da nosi pjesmu, a pjesme nisu ni blizu dovoljno dobre da bi ih mogla izvući i da je dosta bolja. Angažirali su Lockrooma, producenta godine koji nije ni nominiran za Porin, da uredi aranžman ne bi li to bilo prijemčivo. Potrudio se i postigao nešto bolji rezultat od dinastije Mihaljević s kojom je Stefani išla na Dnoru, ali ovo je jako daleko od Love again na koju se ciljalo - sve upućuje na to da Lockroom treba malo olabaviti sa suradnjama i fokusirati se na kvalitetu, ponavljanje formule i kreativna raštrkanost su užasno opasne stvari u ovom poslu.
Tina Vukov - Sunce (autori: Ines Prajo, Arijana Kunštek, Ivan Popeskić)
Zar nije Tina Vukov neka iskusna i profinjena pjevačica? Ovaj komadić užasnog početničkog popa s top 3 krindžom od teksta na cijelom festivalu pun je melodijskih i tekstualnih linija zbog kojih Tina zvuči kao dijete od 14 godina, a i to sam joj puno dao. Produkcija je potpuni promašaj - zapravo nemam pojma ni što reći o ovoj pjesmi, kao da jedva postoji, slušam je i razmišljam kako mi život prolazi.
ToMa - Voljet ćeš opet (autor: Aljoša Šerić)
Dobro da ovo ne mogu naći jer nisam spreman za ova dva prenemagatelja. Da ne spominjem koliko mi smeta što ToMin potencijal trune u karijernom pokušaju da se od njega napravi Matija Cvek s nekakvim hip-hop/r’n’b inklinacijama. Užas.
Uglavnom, to su pjesme koje je izabrao još jedan hrvatski stručni glazbeni žiri.
Hvala:
Ivana Lulić (tko je ovo?)
Vanna (gđa Glas koja je jako sretna što je u žiriju karaoke showa koji svi plaćamo)
Jurica Pađen (legendarni konzervativac kojeg je Dino Dvornik deplasirao na tehno Latinici)
Tomislav Štengl (potpisnik ovog rugla Hrvatske pred cijelom Europom)
direktor festivala Branimir Mihaljević (potpisnik ovog rugla koje je na trendingu sa skoro 100.000 pregleda i svejedno ima samo 9 komentara)
I bravo na još jednoj godini rugla, irelevantnosti i sigurnih tantijema za ispodprosječne!
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.