Na istočnoj obali Biševa, malog otoka jugozapadno od Visa, smjestila se uvala Mezoporat – naizgled tiho i skrovito mjesto koje zapravo ima ključnu ulogu u priči o jednom od najpoznatijih prirodnih čuda Hrvatske. Pixsell je ovih dana objavio i fotografije uvale iz zraka. Mezoporat nije samo slikovita uvala s nekoliko vezova za čamce, ona je glavna pristupna točka za sve koji žele posjetiti Modru špilju.
Većina izletnika koji dolaze na Biševo stiže upravo u Mezoporat. Tamo se iskrcavaju iz turističkih brodova, a zatim prelaze u manje čamce koji ih u točno određenim vremenskim prozorima, između 9 i 14 sati, prevoze u Modru špilju. U tim jutarnjim satima sunčeve zrake pod specifičnim kutom prodiru kroz podvodni otvor špilje i stvaraju gotovo nadrealni plavi sjaj, prizor koji godišnje privuče tisuće posjetitelja.
Osim što je glavno pristanište za Modru špilju, Mezoporat je i početna točka Biševo Geotraila, tematske staze koja povezuje nekoliko ključnih točaka otoka. Ova poučna i uređena staza vodi do sela Polje, potom do uvala Salbunara i Porat, a uz nju su postavljene edukativne ploče, stalci za bicikle, vidikovci i čak promatračnice za rijetku pticu, Eleonorina sokola.
Unatoč svojoj veličini, Mezoporat ima oko desetak vezova koji pružaju zaklon manjim jahtama i brodicama, posebice kad zapuše bura. Uvala ima mekano dno, a njezin prirodni oblik pruža solidnu zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta, što je čini važnim utočištem na pučinskoj ruti.
U blizini Mezoporata nalaze se i druge poznate špilje, poput Medvjedine, nekadašnjeg staništa sredozemne medvjedice, poznate i kao "morski čovjek". Ova vrsta tuljana danas je gotovo izumrla na Jadranu, no lokalne priče i nazivi svjedoče o vremenu kada su ove životinje bile redoviti gosti otočkih špilja. I Modra i Medvjedina špilja zaštićeni su geomorfološki spomenici prirode.
Iako danas uglavnom služi turistima, Mezoporat nosi i tragove starijih vremena. Prema lokalnim običajima, svaki bi dolazak u uvalu, osobito ako se dopremalo nešto brodom, zahtijevao dodatni trud: vreće pijeska nosile su se uzbrdo do sela Polje, pridržavajući se tradicije izgradnje i održavanja suhozida. Taj običaj simbolično pokazuje kako je uvala bila i ostala povezana sa životom otočana.