NE POSTOJI apsolutno ništa loše u videoigrama koje su "preozbiljne za svoje dobro". Ušli smo u eru medija koji je nadrastao sva očekivanja, zbog čega se mijenja i narativ pa se ponekad čini kao da uopće ne pričamo o igrama, već filmovima ili književnosti. Nekima će se to učiniti pretenciozno, ali nikada s tim nisam imao pretjeranih problema.
Upravo suprotno.
Death Stranding, The Last of Us, Mass Effect, Disco Elysium ili Detroit: Become Human izuzetno su mi drage igre i samo su neki od primjera igara koje su na ovaj ili onaj način učinile koncept igara širim i pretvorile ga u nešto drugo. Možda je malo pretjerano reći da su "postale više od igara", ali svakako su pomakle granice i pokazale nam da videoigre mogu toliko više od onoga što smo mislili da mogu.
I dok je to s jedne strane predivna stvar, s druge strane viđamo tendenciju da se stane na kočnicu te da se vratimo korijenima i igrama koje neće zanemariti priču, ali će naglasak čvrsto držati na igrivosti. Na kraju dana, mnogi od nas ne žele da im igre "promijene život", želimo se samo dobro zabaviti i to je to. Ne morate nas tjerati da razmišljamo o svojim postupcima i duboko suosjećamo s likovima na ekranu, natjerajte nas da provedemo sate pred ekranom i to će biti više nego dovoljno.
Ljubavno pismo PlayStationu
Platformeri su u tom kontekstu uvijek imali posebno mjesto, a tijekom svog "gamerskog staža" oduvijek sam imao posebne simpatije za platformske igre. Od prvog Super Marija, preko tzv. euro-platformera na Amigi, pa sve do modernih klasika i neupitnih remek-djela kao što su Rayman Legends ili It Takes Two, smatram da su platformeri neizostavni dio "zdrave i uravnotežene gamerske prehrane".
Team Asobi je u Astro Botu od samog starta imao dragulj koji je samo čekao da nadraste tech demo format i postane nešto više od igre koja je tu samo kako bi igrače upoznala s VR kacigom ili kontrolerom. Resuce Mission bio je odličan VR naslov, a Astro's Playroom zapanjujuće razrađen "demo" DualSense kontrolera, koji je nadrastao svoju svrhu i postao punokrvna igra i ljubavno pismo PlayStationu.
Novi Astro Bot je sve ono što nam je Playroom pokazao da franšiza može biti, ali i puno više od toga.
I premda me Astro Bot već osvojio, ovaj put imam osjećaj da je PlayStation napokon dobio novi platformer koji je uzeo ideju prethodnika i proširio je. Dobili smo ekskluzivu koja titulu nosi ne samo zbog činjenice da to faktički jest već i sadržajem koji je u svojoj srži neodvojiv od Sonyjeve platforme. Novi Astro Bot vodi nas kroz povijest konzole i pritom nas upoznaje ili podsjeća na brojne likove iz bogatog PS kataloga. Bio to Ape Escape ili nepravedno ugašeni Days Gone, Astro Bot im odaje počast na način koji je ipak malo dublji od kozmetičkih ukrasa kakve smo imali prilike viđati u PS ekskluzivama pod istim Sonyjevim krovom.
Drugim riječima, ovo ne djeluje kao lijeni product placement, već rezultat ljubavi prema igrama koje su stvorile ovu platformu.
Simpatično i briljantno
Što se same priče tiče, nećemo se njome previše zamarati, iako je u svom "jedva postojanju" izuzetno simpatična. Naime, Astro Bot sa svojom posadom istražuje svemir u letjelici koja je zapravo PS5 konzola, a nakon što ih zeleni izvanzemaljac u letećem tanjuru gotovo uništi i prisili na slijetanje, na vama je da skupite galaksijom razasute dijelove, okupite svoju ekipu i osvetite se neprijatelju.
Bio to PaRappa the Rapper, Crash Bandicoot, Jak i Daxter, locorocosi (iz igre LocoRoco), Spike, Ratchet i Clank, Solid Snake, Pyramid Head, Kratos, Nathan Drake, Aloy, Hunter iz Bloodbornea ili Ellie, igra na tako savršeno infantilan i svima kristalno jasan način uspijeva prenijeti poruku da su upravo svi ti likovi bitni kako bi zajedničkim snagama spasili i na životu održali konzolu kojoj duguju svoje postojanje.
Svi likovi dobili su veću ili manju posvetu. Neki su samo VIP botovi, drugi su posvetu dobili u formi kostima, a treći vlastite nivoe koji kombiniraju stil igre Astro Bota sa stilom igre kojoj su posvećeni. Sve je to zapakirano u predivno dizajniranu igru koja u različitim trenucima posuđuje od najboljih (prepoznat ćete sve na potezu od Super Marija do It Takes Two), ali na kraju uspijeva ostati nešto posebno i vješto se zadržati unutar okvira vlastite platforme na čije igre otpada većina posveta i referenci. Volio bih iznijeti neke od trenutaka koji su me oduševili, ali ne želim vam kvariti uživanje u igri.
Što se stila igre i dizajna nivoa tiče, radi se o pristupu koji smo već vidjeli u klasičnoj podjeli na svjetove koje polagano čistite i otvarate putove do boss fightova koji su maštovito odrađeni. Doslovno ne postoji trenutak u kojem osjećate kao da vas netko bombardira jednim te istim forama.
Iako je Playroom briljantno iskoristio sve DualSense forice, Astro Bot u tom je pogledu daleko je umjereniji. Osjetit ćete sve što trebate, ali ovog puta nemate osjećaj da vam Asobi pokušava prodati kontroler... Iako, novi Astro Bot kontroler izgleda odlično.
Sam vrh
Da ne duljim, Astro Bot je jedna od najboljih PS5 ekskluziva i bez ikakvih problema ulazi u sam vrh ne samo PS5 već PlayStation ponude uopće. Igra koju morate i želite odigrati. No, uz sve to, radi se o jednom od najboljih platformera koje sam imao prilike odigrati. I ne radi se o igri koja će promijeniti žanr, već jednoj od onih igara koje će vas provesti kroz sva žanrovska opća mjesta i podsjetiti vas te u vama nanovo probuditi ljubav prema žanru.
Od ovog razvojnog tima uvijek sam očekivao mnogo, a svojom su prvom "dugometražnom igrom" ta velika očekivanja i opravdali. PlayStation je napokon dobio svoju maskotu (iako je Astro Bot u određenoj mjeri to oduvijek bio) i ovaj put ta maskota ima igru koja stoji rame uz rame s najboljima iz Sonyjeva bogatog kataloga.