UGLEDNI psihijatar dr. Robert Torre bio je i književnik i kolumnist, autor nekoliko knjiga s područja psihijatrije ovisnosti te u javnosti zapaženog kritičkog pamfleta Prava istina o psihijatriji.
Svojim istupima u javnosti redovito je privlačio pozornost, a njegove izjave i citati mnoge su poticali na promišljanje o životu.
Ovo su neki od najljepših i najistaknutijih citata i izjava, koji će se pamtiti još dugo...
"Mržnju ne smiruje mržnja. Mržnju razgrađuje nemržnja. A pobjeda potiče mržnju jer poraženi ostaje u patnji. Smiren je i sretan tek tko napusti pobjedu i poraz. Tko na ruci nema ranu, može nositi otrov na dlanu. A otrov ne prodire. Nema zla za onoga tko ga ne čini. Mir dolazi iznutra. Ne traži ga izvana. Ljudi povređuju ljude i život povređuje ljude. Ali niti bi nas ljudi niti život povređivali da na neki dublji i suštinski način nisu bili primorani."
"'Uključiti se u život' zapravo znači dopustiti životu da nas pojede. A najgore što nas može zadesiti jest da u toliko mjeri budemo 'uključeni u život' da u njemu 'uspijemo'."
"Da smo više mislili, a manje sanjarili život, manje bi se u njemu razočarali. Život i svijet će ostati kakvi jesu, razumjeli ih mi ili ne. Ali ako razumijemo sebe i svijet u kojem živimo, mi ćemo biti drugačiji, dublji i bolji ljudi."
"Ako je ozbiljan i dubok, život nije lijep, nedaće su mu strukturna kost, ali je zato stvaran. Kome to nije dovoljno, ništa mu nije dovoljno i, naprosto, od ljudskosti potražuje nešto što ona nije i ne može dati."
"Po kapacitetu za nošenje s težinom života ljudi su veliki ili mali."
"Naime, smisao života nije baš ono što bismo mi htjeli da je 'smisao života'. Naše sanjarije o životu nemaju veze sa životom. Rješenjem pitanja smisla života on neće postati bajka. Nakon što ga ispravno razumijemo, život ne postaje ni lijep ni lagan. On to, naprosto, nije i ne može biti."
"Kad doživiš neki neuspjeh, zapravo nisi ništa izgubio osim vlastitih iluzija."
"Pa kad se olako kaže da imamo slijediti svoj unutarnji put, valja znati da to podrazumijeva do kraja proživjeti svu muku dosuđenu tom putu. Štoviše, to znači držati svaku prepreku na koju životno nailazimo kao načelno unutarnju prepreku i iskušenje. Jer, dakako da smo posebni, ali ne po onome što si naša taština umišlja, nego tek po činjenici da smo kao ljudi manjkavi i loši."
"Tko zagovara život, a nije mu do pukog fraziranja, zagovara i bol. Jer, temelj života satkan je od boli, i tko kazuje životu 'Da', prigrlio je ujedno i bol koju život nužno nosi. Kome je do istine o sebi, prethodno mu je znati da ništa što ne boli nije istinito. Bol života nas osamljuje, produbljuje i individualizira. Pomaže nam shvatiti gdje smo i što smo. U patnji učas lučimo životno važno od nevažnog."
"Život je daleko kompleksniji od svih naših konceptualizacija života. Možemo si mi misliti/utvarati ovo ili ono, ali život će odlučiti da li ovo ili ono. Jer stvarnost uvijek ima pravo i njena je zadnja. Pa dakako da utoliko uvijek pretrčava naša snatrenja o njoj."
"Život nam se nerijetko takvim može pričinjavati, ali on ipak nikad nije toliko težak da se ne bi mogao živjeti. Kad se to dogodi, moramo preispitati počela prema kojima živimo. Zato nam je voljeti svijet kakav jest. Ne očekivati previše od drugih i ne žaliti ni za čim što nemamo. Ne posjedovati ništa što nismo spremni izgubiti. Budući da ne žalosti čovjeka siromaštvo nego želja."
"Kome je ono što je dovoljno premalo, nije mu nikada dovoljno. Tako da nije siromašan onaj tko ima malo nego onaj tko želi više. A kome je to malo, i kome malo nije dosta, ništa mu nije dosta. Tko nije zadovoljan malim, nije ničim. Jer nema do male sreće. Tko ne može uživati u jednostavnosti male sreće ne može uživati uopće. Obogatiti se ima visoku cijenu, toliku da ti na kraju i prisjedne bogatstvo."
"A do životne sreće jedino je roditi se zdrav i ne oboljeti od kakve gadne boleštine do tridesete. Drugo čemu se od lutrije života nadamo jest da nam se djeca rode zdrava i žive bez bolesti kroz djetinjstvo, mladost i ranu zrelost. Jači zahtjev na djecu jest onaj da ne umru prije nas. Sve ostalo u životu valja primiti kao milost i dar... I da vidiš kako je odmah život lijep."
Preminuo u 56. godini
Podsjećamo, dr. Torre je preminuo u Zagrebu u 56. godini. Gotovo trideset godina je radio u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu kao specijalist psihijatrije sa subspecijalizacijom iz alkoholizma i drugih ovisnosti. Poseban je ugled stekao svojim radom s ovisnicima u terapijskim zajednicama koje je s kolegama i suradnicima, kao i s bivšim ovisnicima, otvarao po cijeloj Hrvatskoj.
2014. godine dobio je priznanje Hipokrat, koje se dodjeljuje liječnicima čije "znanje i moralni obzori streme ka duhovnim razinama visoko iznad vremena". Torre je dobio priznanje jer je pružio "najobuhvatniju i najjasniju sliku" za razumijevanja psihijatrije i psihičkog poremećaja. "Tvrdo i bez uljepšavanja razotkriva nam trenutno vladajuće polazište biokliničke psihijatrije kao potrošenu stranputicu, a trenutno stanje u psihijatriji kao krizno", navodi se u obrazloženju.