Urednik i voditelj emisije Nedjeljom u 2 Aleksandar Stanković u Dubrovniku je predstavio svoju knjigu Depra, izdanu u rujnu prošle godine u kojoj opisuje svoju borbu s depresijom.
Publici u Dubrovniku Stanković je ispričao kako se s dijagnozom depresije susreo prije 14 godina. Iako mu je njegova psihijatrica savjetovala da se posveti poslu, to nije uvijek bilo jednostavno te je tako prije emisije u kojoj mu je gost bio tenisač Nikola Pilić skoro odustao. Emisiju je na kraju odradio, a njegovi kolege bili su upoznati s njegovom situacijom.
"Nakon toga sam dva, tri puta bio u kušnji da odustanem od emisije, ali svaka je išla. Tijekom emisije nisam imao napadaje, adrenalin se zbroji i u tom trenutku idem", ispričao je Stanković, prenosi Dubrovački vjesnik.
"Mi u hrvatskom jeziku imamo problem, ne razlikujemo loše raspoloženje od kliničke depresije koja je ozbiljna bolest. Možete biti loše raspoloženi, ali to je nešto što brzo prođe, za razliku od kliničke depresije, koja se ne manifestira samo lošim raspoloženjem. Problem je što ljudi ne razlikuju jedno od drugog.
Ljudima obično preporuče da izađu, da prošetaju, da budu na svježem zraku, ali to ne pomaže. Recimo, u trenucima kad sam bio ozbiljno bolestan, nisam se mogao baviti sportom. 2010. sam dobio nagradu za novinara godine Hrvatskog novinarskog društva i cijelu tu noć nisam spavao, to mi se nikad prije nije dogodilo", rekao je Stanković.
"Nakon smrti oca povukao sam se u sebe"
Dodao je kako je na početku to pripisao uzbuđenju, ali kada je nakon toga sa suprugom i njihovom kćeri otišao na izlet u Opatiju, počeo je primjećivati simptome koji su mu bili znak da nešto nije u redu.
"Prvo su mi se počele tresti ruke i noge, potom mi se, za jedno-dva tri sata, dogodio osjećaj tako jake nervoze da bih najradije iskočio iz svog tijela, iz svoje kože... Ali ne možeš pobjeći od sebe! Ni treću noć nisam spavao, sljedeći dan su se pojavila još dva simptoma, a najgori mi je bio nedostatak koncentracije... Bilo je to kao teško pijanstvo, ali bez padanja. Nisam mogao dulje od minute razgovarati s drugom osobom i vidio sam da me to ograničava u komunikaciji s okolinom.
Uslijedila je večera i dogodilo mi se nešto što mi se nikad nije dogodilo: došao sam gladan, bio je švedski stol, napravio sam korak i nastao je potpuni izostanak teka, kao da se spustila zavjesa. To mi se sve dogodilo u dva dana, potpuna promjena ličnosti... Četvrtu noć popio sam neke anksiolitike ne bih li spavao i malo sam možda odspavao, sat ili dva... Sutradan sam rekao supruzi da moram potražiti pomoć", ispričao je voditelj.
Pisanje ove knjige pomoglo je Stankoviću da dođe do nekih odgovora i razloga zašto se suočava s depresijom, a jedan od razloga je možda i smrt njegovog oca koji je preminuo od infarkta kada je voditelj imao 13 godina.
"To je za mene i mamu bio totalni šok... Mama je legla i nije se dizala 10 dana. Ja sam u to vrijeme bio 'organizator', dočekivao sam sve te ljude koji su nam dolazili, održavao neko raspoloženje... Mami je kasnije bilo bolje, ali sam kao klinac navukao tu neku 'fasadu' cinizma, strašno me povrijedila tatina smrt. Htio sam se zaštititi tako što ću biti nepovjerljiv prema ljudima. Povukao sam se u sebe, jako malo ljudi sam dopustio da uđu, da dopru do mene...
To su bili obitelji, tri moja dobra prijatelja, mama, a sve druge sam držao na distanci. Nikad nisam dizao tu ‘ciničnu zavjesu‘. Može to biti jedan razlog", rekao je i dodao kako je možda jedan od razloga bio rat, a treći razlog je svakako i posao.
"Za mamu je problem bio u snajki koja joj je 'uzela sina'"
"Godinama, nakon stresnih emisija, znalo se događati da bih dolazio na obiteljski ručak kod mame, ali mi se tresla ruka, nisam žlicu mogao primaknuti ustima...", otkrio je i dodao kako mu je najveći problem bio priznati mami da mu je dijagnosticirana depresija.
"Nakon što mi dva mjeseca nije bilo dobro, došao sam jednu večer i rekao joj da bolujem od depresije, a kaže ona meni: 'Ona tvoja bivša, rekla sam ja tebi, znala sam ja... A i ona tvoja sadašnja...' Šutio sam, ali ta njezina analiza bila je sa 'sadašnja' i 'bivša', ali nigdje nije sebe spomenula?! (smijeh) Ne bih ovo rekao da je mama tu, ali i ovo je moja terapija!", rekao je.
"Mama je imala otpor prema tome jer nije znala što je to, njoj je problem bio u snajki koja joj je 'uzela sina'. Kad je, na moj nagovor, otišla kod psihijatrice, vratila se puno pažljivija prema meni, baš je ulagala napor da mi bude bolje. Otvaranje je teško, nije jednostavno. Sad u ovoj fazi života mi nije teško, dosta sam posložena osoba, a pišući ovu knjigu, znao sam da nemam tu ništa puno za izgubiti.
Supruga me podržavala da pišem, ali kad je pročitala, rekla mi je da to fenomenalno, ali da bi voljela da to nisam ja jer sam pisao o obiteljskim relacijama i nije baš željela da to izađe vani da djeci sutradan netko nešto ne dobaci... Nakon par dana smo sjeli, rekao sam da imam već dovoljan broj hejtera kroz karijeru, rekao sam da će od knjige biti veća korist nego šteta... Sad je mirna", zaključio je Stanković.