Foto: Press
SERIJU "Počivali u miru" od prvog dana prati karakter "ledolomca" domaće dramske produkcije.
Osim što je nakon dugog niza humorističkih serija, sitcoma i sapunica pokazala da se u Hrvatskoj može napraviti punokrvna i ozbiljna dramska serija suvremene tematike, koja produkcijskom razinom ne zaostaje značajno za puno skupljim svjetskim serijama, "Počivali u miru" su prva hrvatska dramska serija koja je ušla u službenu konkurenciju jednog od najvećih svjetskih festivala televizijske drame u južnokorejskom Seoulu, a pozvana je i na međunarodnu smotru televizijskih serija "Series Mania" u Parizu.
Primijećen od međunarodne stručne javnosti, "Počivali u miru" postao je prvi hrvatski dramski format čija je prava razvoja za američko tržište otkupio jedan od najvećih svjetskih studija Lionsgate, o čemu je pisao i Hollywood Reporter.
Druga sezona nedavno je započela s prikazivanjem, a reakcije su od samog početka odlične.
Naš sugovornik, producent i kreator serije, Dario Vince, rekao nam je ponešto o pripremama za drugu sezonu, angažmanu Gorana Dukića, stranim uzorima, ali i o stanju rijetko hvaljene dramske produkcije u Hrvatskoj.
Prema mišljenju mnogih, "Počivali u miru" trenutno jedna od, ako ne i najbolja domaća serija, jeste li osjećali pritisak velikih očekivanja tijekom rada na drugoj sezoni?
Nije bilo baš puno vanjskog pritiska, jer prva sezona, iako hvaljena, nije ovdje dobila veliki publicitet. Osjećao sam osobni pritisak, jer sam dvije godine uporno gurao taj projekt, zakomplicirao život svojoj obitelji i ušao u razne, pa i financijske rizike. Strah da pritom ne proizvedemo “mućak” je bio ogroman i donekle sam ga se oslobodio tek kada sam vidio montiranu desetu epizodu.
Pohvale na račun domaćih serija nisu česte jer ih gledatelji (i kritičari) gotovo redovito uspoređuju sa stranom TV produkcijom koja je od pojave "Sopranosa" dignuta na daleko veću razinu. No, u ovom slučaju to nije tako. Što je, prema vašem mišljenju, ono po čemu se "Počivali u miru" izdvaja od ostatka ponude?
Iako sam diplomirao filmsku režiju, a još kao vrlo mlad bio i finalist EBU-ovog natječaja za mlade scenariste (European Broadcasting Union), ja sam zapravo sve ove godine vježbao za ovo. Radeći 15 godina kao kreativni direktor u oglašavanju, učio sam birati i raditi s najkreativnijim ljudima, razumijevati hijerarhiju između bitnog i nebitnog i obraćati pažnju na izvrsnost sitnica. U tome je sva tajna serije "Počivali u miru".
Veća grupa kreativnih ljudi s iskustvom i strasti nastoji dati najbolje od sebe, razmjenjuje ideje i surađuje. I pritom smo jako ambiciozni u pogledu rezultata. Takav pristup je svakome na raspolaganju. S obzirom da nas se, kako kažete, mjeri s projektima produkcijski daleko razvijenijih sredina, nemjerljivo skupljim i u svakom smislu superiornim, mi moramo dati više od sebe i biti vrlo lukavi da zadovoljimo gledatelje.
"Počivali u miru" dokaz je da se može i da interes za kvalitetnim serijama itekako postoji. Zbog čega je pojava kvalitetnog igranog sadržaja toliko rijetka pojava u našim krajevima? Je li problem nužno budžet, veličina tržišta, loša promocija kvalitetnog sadržaja ili je ipak riječ o tome da zeleno svjetlo dobivaju uglavnom projekti kojima se cilja na široke mase sapuničavim sadržajem?
Mi smo mala sredina, kapljica koja ne znači skoro pa ništa na globalnom tržištu, koja još nije pristojno usustavila skoro niti jedan segment društva. A igrana televizijska serija jedan je od najsofisticiranijih medijskih proizvoda uopće. Nedostaje i strategije i sustava i ljudi.
Nemamo ili smo destruirali kulturu urednika. Ne obraćamo pažnju na razvoj. Kao i u drugim sferama, na vlasti je lobi uvoznika, kojem niti ne odgovara razvoj i jačanje domaće produkcije. To je donekle razumljivo kad govorimo o komercijalnim televizijama, ali je katastrofalno za javnu televiziju. Zato je jako važno što se na HRT-u osjete neki novi vjetrovi.
Je li bilo teško plasirati seriju koja ne spada u žanr sapunica i je li u ovim krajevima i inače teško započeti s projektima koji ne spadaju u taj žanr?
Ma ovdje je sve teško plasirati. Naručuje se malo, a kad se i radi onda ni kvaliteta ni tržišna logika nisu u prvom planu. Država se uopće ne bavi niti razumije ovo područje, pa se tamo gdje bi se trebale donositi strategije i stvarati pametna zakonska regulacija, muvaju neki somnabulni tipovi ili se pak sklapaju neki interesni dilovi ispod stola.
Cijela Europa se bez zadrške okrenula jačanju sektora male, nezavisne produkcije, koja je u Europi proglašena jednim od ključnih strateških interesa, a kod nas se dopušta raznim demagozima i prefrigancima da već dvadeset godina zaustavljaju vrijeme, naravno u osobnu korist.
Na koje ste probleme nailazila tijekom snimanja druge sezone?
Nije internetski portal medij koji bi mogao progutati popis problema s kojima smo se susretali i s kojima se još susrećemo. Ja na to gledam ovako – ako si dovoljno blesav da u današnjoj Hrvatskoj želiš bez političke ili bilo koje druge visoke podrške raditi jedan tako složen posao kao što je ozbiljna dramska serija, onda nemaš što kukati o problemima. Nosi se s njima i šuti.
U drugoj ste sezoni odlučili angažirati Gorana Dukića, zašto baš on i kako se njegov angažman odrazio na samu seriju?
Ja sam bio jako zadovoljan s redateljima prve sezone. Nažalost, period čekanja na “zeleno svijetlo” za drugu sezonu rezultirao je time da nismo mogli ponovo surađivati. Dukića nisam prije poznavao. Znao sam da je zanimljiv redatelj, ali tek kad sam čuo da povremeno dolazi u Hrvatsku režirati reklamne spotove, odlučio sam ga kontaktirati. Kliknuli smo jako brzo. On je znao za našu prvu sezonu i čuo je o njoj jako dobre komentare. Pročitao je scenarij druge sezone i odmah se zapalio.
On to neće nikada priznati, ali bio je potpuno nespreman na ovako intenzivan i dugotrajan posao, u uvjetima u kojima mi moramo raditi. Ali on je odličan redatelj, pametan, talentiran i vrlo predan poslu i mislim da je na kraju jako puno doprinio seriji. Iako se jako disciplinirano odnosio prema scenariju, ugradio je u seriju i nekog svog duha, a i puno redateljske vještine. Mislim da su glumci uživali raditi s njim. Siguran sam da je veliki dobitak za hrvatsku audiovizualnu industriju da se Dukić, barem povremeno vraća ovdje.
HRT se ovog puta odlučio "probuditi" i daleko kvalitetnije promovirati početak druge sezone. Što je presudilo, gledanost ili je netko napokon otvorio novine i pročitao da imaju seriju koja valja?
Mislim da mogu mirno riskirati da me proglasite “uvlakačem”, ali novi pristup pozicioniranju i plasmanu vlastitog sadržaja došao je s novim ravnateljem programa Sašom Runjićem. To je jednostavno tako, pa neka se ljuti tko god hoće.
Neki su već nanjušili utjecaj skandinavskog noira, koji su bili najveći uzori tijekom stvaranja serije?
Konkretno, na mene je jako utjecala jedna starija BBC-jeva serija “State of The Play”, koju je igrom slučaja HRT emitirao prije nekih mjesec dana.
Naravno da smo gledali i proučavali “Forbrydelsen” (originalni, danski "Killing"), kao i druge Skandinavce. Ako to voliš, onda to i gledaš i naravno da to utječe i da učiš od boljih. Ali za ovu drugu sezonu najviše sam se inspirirao starim filmom Branka Bauera “Licem u lice”, pa pomalo i njegovim legendarnim “Salašem u Malom ritu”.
Lionsgate otkupio je prava za snimanje američke inačice, a mediji su to dodatno napumpali. Imate li kakvih svježih informacija o tome u kojoj je fazi cijela priča i kolika je vjerojatnost da se to stvarno dogodi?
Ako mene pitate, vjerojatnost je jako mala. Takvi divovi kao što je Lionsgate, pretpostavljam da godišnje kupuju prava i na stotinjak projekata kao što je naš. Od njih se do realizacije vjerojatno probije svega par posto, a to ovisi o milijun faktora. Da ne budem lažno skroman, nije mala stvar da netko iz vrha svjetske produkcije uoči i odluči kupiti dramsku seriju iz Hrvatske. Ali na svjetskoj karti ovog posla, to je tek mali korak. Iako bi mi realizacija američke verzije sigurno osigurala penziju, puno me više zanimaju realniji ciljevi – izvesti našu seriju izvan regije, u neku od bliskih zemalja koje su kao i mi prošle tranziciju.
Što biste preporučili od strane produkcije? Koja serija ili serije trenutno trebaju biti na našim radarima?
Skoro godinu dana nisam digao glavu iz ove naše serije, tako da sam potpuno zapustio ovisnost o gutanju dobrih serija. Trenutno gledam treću sezonu “House of Cards” i znam da uskoro trebaju izaći druge sezone kontroverznog “True Detectivea” i jako zanimljivih francuskih “Les Revenants” (Duhovi), koji imaju isti ritam kao i naša serija. Volio bih to što prije vidjeti.