PRIJE nešto manje od tri tjedna Felix Baumgartner postavio je tri svjetska rekorda skočivši s visine od 39 kilometara iznad razine tla.
promijenio njegov život, ako ništa drugo, onda stoga što je njime ostvario svoj san. "Zovu me Neustrašivi Felix. Ali i vi ja znamo da Neustrašivi Felix ne postoji. On se možda čini kao cool lik, ali ja sam ustvari prošao kroz veliku psihološku borbu. To je bilo puno teže no iskoračiti u svemir", ispričao je.
Kobno odijelo
Sjećam se svog prvog skoka u tom odijelu - osjećao sam se kao da prvi put skačem. Isti strah od prije 25 godina mi se vratio. Nikad se nisam dobro osjećao u tom odijelu jer mi nikad nije postalo druga koža. Inače kad skačem, pa čak i zimi, nosim tanke rukavice jer želim biti što fleksibilniji, brzih reakcija. Ovdje imate velike rukavice i ne možete micati glavom. Prirodan pokret kad povlačite padobran je da pogledate prema gore. Ali s ovim odijelom to nije bilo moguće pa sam na rukavicama imao dva zrcala. Sve što sam naučio s godinama nestalo je kad sam ušao u to odijelo. A nakon 25 godina iskustva i profesionalnosti zbog toga se osjećate slabo i izloženo", objasnio je.
"Više nitko nije vjerovao u mene"
U odijelu se osjećao klaustrofobično pa je čak morao potražiti pomoć psihijatra, što mu je isprva bilo prilično neugodno, priznao je, ali nakon nekog vremena uspio pobijediti strah. U tim trenucima ipak mu je najteže padalo što je imao osjećaj da su svi izgubili vjeru u njega i da više nitko nije mislio da on to može učiniti: "To je bilo prilično loše. Klaustrofobija je bila moja jedina slabost. To nije bila moja krivica. To je jednostavno bilo u mojoj glavi".
Unatoč svim problemima Baumgartner se prisjetio i nekih lijepih trenutaka: "Jedan je bio kad sam stajao na rubu netom prije skoka. Za to smo radili pet godina, a kad sam tamo stajao bez svih žica, postao sam svjestan da će se to uistinu dogoditi. To je bilo veliko olakšanje i stvarno jedinstven i nevjerojatan trenutak. A onda, kad otvorite padobran znate da je sve gotovo - a ja sam još živ! Nitko nije bio 100 posto siguran da ću preživjeti. Nisam ni ja. Nadali smo se najboljem i bili spremni na najgore".
"Nije bitno letjeti brže od zvuka, bitno je pobijediti svoj strah"
Za kraj, upitan je kako će ponoviti uzbuđenje ovog svemirskog skoka: "Ne treba mi to. Dosegao sam vrhunac i ne moram to nadmašiti. Mnogi klinci sad za mene misle da sam Neustrašivi Felix, ali ja se nadam da mogu strah pretvoriti u nešto što je cool. Svi oni moraju znati da i ja imam strahove pa će se možda suočiti sa svojima. Odijelo je bilo moj najgori neprijatelj, ali s vremenom je postalo najbolji prijatelj jer, što se više penjete, to vam je potrebnije. Ono postaje jedina šansa za preživljavanje. Naučio sam ga voljeti. A to je bitnija poruka od one da sam letio brže od zvuka", zaključio je.