Dnevnik voljenog muškarca koji je poginuo u ratu pronašla 70 godina nakon njegove smrti

Ilustracija: Shutterstock

PRIJE nego što je poručnik Thomas "Cotton" Jones poginuo od metka snajpera u Južnom Pacifiku 1944. godine, napisao je u svoj dnevnik "posljednji zahtjev u životu", a nalaznika je zamolio da ga uruči Lauri Mae Davis, djevojci koju je volio.

Ona je njegove retke pročitala, ali tek 70 godina kasnije, kad ih je ugledala na izložbi u nacionalnom Muzeju Drugog svjetskog rata, piše Fox News.

Dnevnik prepun zapisa o njoj pronašla u muzeju

"Nisam imala pojma da je njegov dnevnik tamo", ispričala je 90-godišnjakinja iz Indiane i dodala da joj je izmamilo suze na oči kad je u muzeju u New Orleansu 24. svibnja ugledala dnevnik u potrazi za detaljima o marincu koji je bio njezina srednjoškolska ljubav.

"Pretpostavila sam da ću naići na fotografije na kojima je on sa svojim suborcima, zajedno s člancima o tome gdje su služili", ispričala je nakon što je pročitala dnevnik 22-godišnjeg vojnika. Kustos Eric Rivet dozvolio joj je da pobliže prouči dnevnik noseći obavezne rukavice kako bi se papir zaštitio od mrlja. To je bilo prvi put u njegovih 17 godina radnog staža da je "netko pronašao spomen na sebe u izlošcima u muzeju", objasnio je.

Dnevnik je upravo Davis poklonila Jonesu. Njih su se dvoje sreli u generaciji '41. u srednjoj školi Winslow: "On je bio košarkaš, a ja sam bila navijačica", ispričala je i pojasnila da joj je on poklonio prsten svoje generacije, ali da nisu bili zaručeni iako su bili u vezi za vrijeme srednje škole, a zajedno su bili i na maturalnoj večeri.

"Molim vas da joj ga date"

Prvi zapis u svoj dnevnik Jones je upisao godinu dana prije nego što je poginuo. Na početku stoji da je to "povijest njegova života u američkim marincima, ali najviše posveta ljubavi za Lauru Mae koja je ispunila njegovo srce": "Molim vas da joj ga date. Pišem to kao svoj posljednji zahtjev u životu", napisao je.

Nakon Jonesove pogibije dnevnik je navodno je prvo dospio u ruke njegove sestre koju Laura Mae nije dobro poznavala. Robert Hunt, Jonesov nećak koji je dnevnik predao muzeju 2001. godine ispričao joj je da ga je dobio nekoliko godina nakon Jonesove smrti, ali je bio zabrinut da bi predavanje Davisovoj prouzročilo probleme u njezinu braku. Ona tvrdi da to ne bi bilo tako: "Moj suprug i Tommy bili su dobri prijatelji". Laura Mae udala se 1945. godine, a kad je čula da Hunt sakuplja predmete iz rata kako bi ih poklonio muzeju, ona mu je darovala fotografije i prsten koji je dobila na poklon od Jonesa.

Kad je došla kući iz Muzeja, Lauru je dočekalo iznenađenje: na njezinu je adresu stigla skenirana kopija dnevnika.