DAVID FINCHER danas je jedan od najcjenjenijih holivudskih redatelja, a u karijeri je nanizao sve od hitova do filmova koji možda nisu ostvarili komercijalni uspjeh, ali su s vremenom dostigli kultni status.
No, počeci nisu bili sjajni. Daleko od toga. Prvi Fincherovi koraci u svijetu dugometražnog filma bili su na setu trećeg Aliena koji je od samih početaka bio osuđen, ili na kompliciranu produkciju (u najboljem slučaju) ili potpunu katastrofu. Fincher se, unatoč problemima i neprestanom natezanju s 20th Century Foxom, izvukao s omraženim filmom kojeg se na kraju i odrekao iako je, budimo realni, riječ o filmu koji je daleko kvalitetniji nego što mnogi od nas pamte.
Još samo jedan triler
Njegov sljedeći redateljski pothvat bio je triler Sedam koji na papiru djeluje kao još samo jedan od mnogobrojnih trilera koji su se u to vrijeme manijakalno štancali, ali u praksi se pokazao kao jedan od onih filmova koji su obilježili kompletno desetljeće i dan danas ga smatraju jednim od najboljih filmova devedesetih.
I danas, točno 25 godina kasnije, utjecaj Fincherovog morbidnog izleta u svijet serijskih ubojica i dalje se može osjetiti, a čak i nakon bezbroj imitacija koje su se svih ovih godina pojavile, film je i dalje iznenađujuće šokantan i pokazuje da se holivudskim glavešinama ponekad omakne originalan, beskompromisno mračan i komercijalno uspješan film kojeg u podjednakoj mjeri obožava i kritika i publika.
No, kako to biva u Hollywoodu, Sedam se zamalo nije dogodio.
Devedesete sažete u 127 minuta
Kao što smo već napisali, proslavljeni redatelj video spotova tek je kročio u svijet dugometražnih filmova i dogodio mu se Alien 3, a kombinacija gotovo shizofrene nedorečenosti studija i Fincherove neiskusnosti rezultirala je filmom nakon kojeg se redatelj povukao u ono što mu najbolje ide - reklame i video spotove.
Kao što je to tada slikovito opisao: "Radije bih umro od raka crijeva nego snimio još jedan film."
Međutim, jednom kad su se strasti smirile, znao je da se ponovno želi vratiti filmu, ali ovog puta pod svojim uvjetima. Bio je svjestan da to znači da će morati žrtvovati dio umjetničke slobode, ali trudio se da to ovog puta bude svedeno na minimum.
Ipak, Sedam se pokazao kao ostvarenje svih njegovih snova, ali i to je došlo s dozom straha jer mladi je redatelj napokon dobio priliku ostvariti svoju viziju. Njegov pomoćni redatelj Michael Alan Kahn u jednom se intervjuu osvrnuo na taj trenutak: "Došao sam do njega i rekao mu: Pogledaj, sve je tu, svi smo tu. Uspio si! Snimamo film. Tamo je Morgan Freeman, tamo je Brad Pitt, a tamo Kevin Spacey, nije li to nevjerojatno? Nije li to sve što si želio? Pogledao me kao da sam pao s Marsa i rekao mi: Ne, užasno je. Sada ono što mi je u glavi moram izvući iz vas kretena".
A scenarij za Sedam neki su opisali kao "ono što se Kad jaganjci utihnu nije usudio biti", nihilistička noćna mora za kraj stoljeća, sav bijes, osamljenost i razočaranje maskirani u trileru o lovu na smrtnim grijesima opsjednutog serijskog ubojicu.
Fincherov DNK
Iako tu i tamo možete naići na članke o tome kako je depresivni finiš filma Sedam ostavio toliko dubok trag da se utjecaj osjeća i danas, ne smijemo pretjerivati jer depresivni završeci filmova postojali su i prije. No, Fincherov DNK možete pronaći u mnogo toga što danas gledate i volite.
U slučaju filma Sedam dogodila se jedna od onih sretnih kombinacija u kojima sve savršeno sjeda na svoje mjesto. Kao prvo, radilo se o trileru koji je u to vrijeme bio popularan žanr. U isto vrijeme dobili smo netipičan kino hit (gotovo 330 milijuna dolara na blagajnama) koji je dokazao da ne morate podilaziti publici i servirati sretne završetke da biste imali hit. Film je djelo talentiranog mladog redatelja koji se svim silama bori za drugu šansu i dolazi iz svijeta glazbenih spotova pa gotovo svaka sekunda filma izgleda vizualno spektakularno, dinamično i načičkano detaljima. Dovoljno je prisjetiti se uvodne špice koja uz remix hita Closer grupe Nine Inch Nails djeluje kao minijaturno remek-djelo i svojevrsni glazbeni videospot unutar filma.
I za kraj, imate mladu zvijezdu u usponu, Brada Pitta koji je u to vrijeme tek započeo seriju hitova s Legendom o jeseni i Intervjuom s vampirom, ali je, budimo realni, glumačku vještinu imao prilike pokazati tek u nezapaženoj Kaliforniji. Fincher mu je dopustio da se glumački razmaše, a nakon emotivnog završetka u kojem je dobio priliku prezentirati kompletan glumački arsenal i svima jasno da do znanja da nije još jedan holivudski ljepotan s rokom trajanja.
Sve ovo stvorilo je vojsku imitatora koji su s više ili manje uspjeha pokušali kopirati recept ili dijelove recepta u nizu trilera, ali i horora koji su uslijedili. Neki su posudili mračan vizualni stil, drugi depresivnu priču, a neki zvijezde sa soundtracka.
Fincher se žanru koji ga je proslavio više puta vraćao i premda su neki od njegovih kasnijih filmova čak i u mnogočemu bolji od Sedam (primjerice, vrhunski Zodiac), Sedam se nekako održao kao "miljenik publike" i teško je pronaći listu najboljih trilera svih vremena, a da na njoj nema ovog remek djela devedesetih.