DALMATINER je vrlo stara pseća pasmina lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama ili mrljama boje jetre.
Poznati točkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinere, nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene točkaste oznake. Pasmina je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji, za koju se vjeruje da je izvorno mjesto podrijetla dalmatinera.
Tijekom svoje bogate povijesti, dalmatineri su se koristili za bezbroj vrlo aktivnih dužnosti. Bili su ratni psi, koristili su se na farmama gdje su imali ulogu ovčarskog psa, a bili su i lovački psi, pa čak i cirkuski izvođači.
S obzirom na to da su uvijek bili nečim zauzeti, normalno je da ćete, ako se odlučite za dalmatinera, dobiti pravu energetsku bombu. Ako živite u malom stanu, budite spremni na to da će dalmatineru biti potrebno čak i po nekoliko dužih šetnji dnevno, kao i istrčavanja.
Nemojte brinuti ako na svom dalmatineru ne vidite puno točkica. Štenci dalmatinera se rađaju sniježnobijeli, a mrlje se počnu pojavljivati kako stare.
Točkice postaju očiglednije u dobi između pet i šest mjeseci starosti.
Međutim, nisu svi dalmatineri striktno crno-bijeli.
Pjegice se mogu javiti u raznovrsnim bojama. Neke se pojavljuju u žutoj, smeđoj, plavoj, pa čak i narančastoj boji. Ponekad dalmatiner može imati mješavinu ovih boja na sebi, ali to ovisi od toga koje su boje pjegice njegovih roditelja.
Iako nemaju većih genetskih problema, ono od čega često pate je gluhoća. Oko 30 posto dalmatinera ima neko oštećnje sluha, od otežanog sluha do potpune gluhoće.
Uzrok ovog genetskog poremećaja leži upravo u onome po čemu su prepoznatljivi – pjegicama. Psi sa pjegama, a naročito psi s pretežito bijelim krznom, nekada nemaju dovoljno melanocita – stanica koje stvaraju melanin, ili tamniju kožu i mrlje u unutrašnjem dijelu uha.