Festival Yulin na kojem jedu pse održat će se i ove godine

Foto: pixabay

U LIPNJU 2017. godine cijeli je svijet slavio zbog zakona kojim su Kinezi zabranili prodavanje i ubijanje pasa za vrijeme festivala Yulin. Mnogi su svjetski, ali i naši portali prenijeli ovu vijest. No brzo se pokazalo da su se ljubitelji životinja iz cijeloga svijeta prerano počeli radovati. Kineska vlada brzo je povukla ovaj zakon zbog pobune prodavača mesa te uvela određene restrikcije kojih se nitko nije držao i vrlo se brzo zaboravilo da je zakon o zabrani uopće postojao. Prošle je godine festival održan, a po svemu sudeći, održat će se i ove. No gotovo nitko više o cijelom tom hororu ne govori i ne piše, a festival počinje za manje od dva mjeseca.

TRADICIJA ILI ZARADA?

Ljudi često naglašavaju da je jedenje mesa mačaka i pasa kineska tradicija. Neki Kinezi dodat će da oni jedu mnoge stvari koje su nama odvratne te da mačke i psi nisu jedino što bi nam se zgadilo na njihovom meniju. Tu su i pileće i svinjske nogice, morski krastavci, škorpioni, skakavci, stoljetna "smrdljiva" jaja, miševi, žabe itd. Prema riječima kineskog blogera, sve je to zakonom dozvoljeno jesti u Kini i dok god se to ne zabrani, festival Yulin će se održavati. Naglasio je kako mnogi ljudi mlađi od 30 godina ovakvo ponašanje prema psima i mačkama ne odobravaju, dok će se stariji prisjećati vremena kada je to bilo posve normalno, osobito u siromašnim krajevima u kojima su ljudi zbog neimaštine jeli sve što se jesti moglo. No mlađima se ipak čini da je ovdje više riječ o zaradi. Mnogi ljudi zarađuju na psećem mesu, a onima koji nemaju novca, psi su lak izvor zarade. Kilogram psećeg mesa košta oko 50 kuna, a za vrijeme festivala ubije se preko 10.000 pasa. Prodavači psećeg mesa često će krasti tuđe ljubimce samo da bi došli do novca. 

KINA I ZAPAD

Neki ljudi često uspoređuju naše običaje s kineskim običajima. Oni govore kako je licemjerno zamjerati Kinezima jer svake zime mi radimo isto na kolinju, samo što su u pitanju svinje. Mnogi se s njima neće složiti jer ljubimce smatraju ravnopravnim članovima svojih obitelji, životnim suputnicima i pravim prijateljima. Neki će navesti da se na festivalu Yulin mačke i psi tretiraju užasno, zatvoreni su u malim kavezima, bolesni, zlostavljani i ubijeni nasilnom smrću, a ako ne dočekaju "pogibiju", umiru od raznih bolesti. No njihovi protivnici reći će da se isto događa i kokama, svinjama i kravama u ostalim dijelovima svijeta. Jedno je sigurno - u mnogim se državama životinje koje su uzgojene za hranu drže u nehumanim uvjetima, a rijetke su one države u kojima krava slobodno trčkara prije nego što bude ubijena. Nakon svega toga postavlja se pitanje - je li ubijanje životinja na našim prostorima jednako ubijanju mačaka i pasa u Kini? Je li to dvoje uopće moguće uspoređivati?

LOKALNI I STRANI AKTIVISTI

Mnogim je lokalcima krivo što stranci sve Kineze trpaju u isti koš. Nisu svi isti i nisu svi za ubijanje pasa i mačaka. Mnogi Kinezi nisu ni znali za postojanje festivala Yulin do prije par godina, kada su i krenule kampanje protiv njega. Mnogim je Kinezima takvo ponašanje neprihvatljivo, a neki od njih dio su udruga i organizacija koje se trude iskorijeniti ovakvu "tradiciju". No i u tome postoji problem. Od 2017. godine strane nevladine organizacije koje žele udružiti snage s lokalnim udrugama kako bi djelovali po pitanju određenih problema, kontrolirane su od strane vlade koja nikako ne želi dozvoliti velike prosvjede ili okupljanja koja mogu narušiti mir ili izazvati neprijateljske situacije vlastima.

RJEŠENJE

Lokalci koji se bore za zabranu ubijanja mačaka i pasa u Kini kažu kako rješenje leži u donošenju ovakvog zakona. Kada bi postojao zakon o zabrani, ljudi bi prestali ubijati nedužne životinje jer bi ih u protivnom čekala velika novčana ili zatvorska kazna. No mnogi misle da od te zabrane nema ništa, a mladi se nadaju da će se to ipak dogoditi jer, prema njihovim riječima, u zadnjih nekoliko godina svijest o ozbiljnosti i nehumanosti ove "tradicije" znatno se proširila. Strani mediji i organizacije uvelike pridonose tomu, a pomoći mogu i javne osobe koje imaju moć doprijeti do pojedinaca.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.