PREDIVNA Zoe štićenica je Azila Dubrovnik u kojem joj pokušavaju pronaći najbolji dom i ljude nakon što su je pronašli u lošim uvjetima. Kako su iz Azila Dubrovnik napisali na svojoj Facebook stranici, Zoe je stigla iz područja Slanog gdje je pronađena "sama kako traži hranu u kontejneru po teškim ljetnim vrućinama".
Iako je njezin početak bio onaj koji ni jedan pas ne zaslužuje, Zoe od prvog dana u azilu zrači toplinom i blagim duhom. Predivna ženka ima oko tri godine, nižeg je rasta te ima predivnu meku dlaku, dodaju iz azila. Karakterno je vrlo mirna i nježna te vrlo rado pokazuje ljubav i privrženost svima koji brinu o njoj.
Napominju da Zoe ima vrlo nizak titar lišmanioze, što nažalost često znači da će duže čekati na svoj dom. "Njezino zdravstveno stanje je jako stabilno i više puta su nam psi s lišmaniozom dokazali da mogu imati sretan i ispunjen život uz pravu osobu", pišu iz azila.
O Zoe su još napisali da je mikročipirana, cijepljena, očišćena od unutarnjih i vanjskih parazita te sterilizirana. Ako ste zainteresirani upoznati Zoe i udomiti je, javite se Azilu Dubrovnik preko Facebook poruke ili na info@azildubrovnik.com.
Lišmanioza je ozbiljna zarazna bolest pasa koju uzrokuje sićušni parazit. Taj parazit u tijelo psa dospije nakon uboda sitnog komarčića, koji se zove papatač. Papatači su slični običnim komarcima, ali su manji i ne zuje. Ova bolest se najčešće javlja u toplijim krajevima, poput Dalmacije, južne Italije, Španjolske i Grčke, no zbog toplijih ljeta može se pojaviti i drugdje u Hrvatskoj.
Pas se zarazi kada ga ubode papatač koji nosi parazita. Nakon uboda, bolest se može razvijati polako i ne mora odmah pokazivati simptome - u nekim slučajevima prođe i nekoliko mjeseci ili godina prije nego se pojave prvi znakovi bolesti.
Simptomi lišmanioze mogu biti vrlo različiti, ali najčešće uključuju gubitak tjelesne težine i slab apetit, umor i bezvoljnost, promjene na koži (rane, perutanje, gubitak dlake, osobito oko očiju, ušiju i nosa), povećane limfne čvorove, krvarenje iz nosa, probleme s bubrezima, koji u težim slučajevima mogu biti opasni po život.
Da, liječenje postoji, ali bolest se ne može potpuno izliječiti jer parazit ostaje u tijelu psa. Cilj liječenja je smanjiti simptome, zaustaviti napredovanje bolesti i omogućiti psu dobar i kvalitetan život. Kod nekih pasa potrebno je doživotno praćenje i terapija, ali mnogi uz pravilnu skrb žive normalno dugi niz godina.
Prevencija je vrlo važna i uključuje korištenje ogrlica, ampula i sprejeva protiv papatača, kao i izbjegavanje šetnji u rano jutro i predvečer, kad su papatači najaktivniji, savjetuju stručnjaci.
Važno je znati da psi koji pate od ove bolesti, poput drage Zoe, mogu živjesti s drugim ljubimcima jer se ne prenosi s psa na psa (ili s psa na mačku) dodirom, lizanjem, kihanjem, zajedničkim posudama za hranu ili čak ugrizom. Jedini način prijenosa bolesti je putem uboda zaraženog papatača.