Foto: Bashira Basenji
KAKO bismo vam predstavili jednu vrlo zanimljivu, ali kod nas rijetku pasminu - basenji - posjetili smo obitelj Šimunec koja je osnovala uzgajivačnicu Bashira i bavi se uzgojem i tetošenjem ovih prekrasnih pasa.
"Pomalo se ponašaju kao mačke"
I zaista, u njihovom smo domu zatekli pseći par - Dextera i Asali - kako leže zajedno sklupčani pokraj radijatora. Uz to se i sami čiste lizanjem te odmaraju u sklupčanom položaju tipičnom za mačke. Ne laju, što ne znači su nijemi jer mogu cviljeti, režati i zavijati i pri tome biti prilično glasni. Lovački su psi, sitnije i mišićave građe, najčešće riđe boje, ali postoje i crni, riđi s crnim šarama te trikolor, ali za sve su karakteristični bijeli trbuh i prsa te zavinuti rep.
"U Hrvatskoj ih ima najviše 30-ak"
Isprva oprezni, ubrzo su nam jedan po jedan znatiželjno prišli i završili s glavom u krilu te smo tako nastavili razgovor s njihovom vlasnicom. "U Hrvatskoj ih ima 30-ak, a možda sam i puno rekla. Ne vole baš zimu i najradije je provode uz radijator, a po ljetu uživaju na balkonu sunčajući se. Po zimi izlaze što manje mogu, samo kako bi obavili nuždu i ne vole se zadržavati vani. Ne vole ni vodu ni mokro, a pogotovo kišu", priča nam Nikolina.
Kako su čoporski psi, teško podnose usamljenost. "Imamo djecu pa psi nisu sami duže od četiri-pet sati dnevno. A i kad su sami, prave društvo jedno drugome. On puno teže podnosi usamljenost od nje jer smo nju otpočetka navikavali na to, a on nam je došao s pet mjeseci i dotad je uvijek bio s nekim", kaže Nikolina.
"Zaljubili smo se u njih i odlučili uzgajati i promovirati tu prekrasnu pasminu"
Na pitanje o tome kako se njihova obitelj odlučila baš za ovu kod nas rijetku pasminu, rekla je da su ona i suprug oduvijek obožavali i imali pse. "Oduvijek sam dovlačila sve lutalice iz kvarta. U mom starom kvartu imali su ga jedni ljudi koji su ga uvezli iz Kanade. Ja sam ga vidjela, ali su me nekako uvijek privlačili veći psi, ali muž se u njega zaljubio s 10 metara udaljenosti i rekao 'takvog psa ćemo jednog dana imati'. Međutim, negdje smo pročitali da basenjiji ne vole djecu i onda smo se malo ohladili. Ubrzo sam ipak počela istraživati i čitati, zalijepila sam se za monitor i instantno se zaljubila u njih. To s djecom je apsolutna glupost jer većina ljudi koji imaju basenjije imaju i djecu i nikada nije bilo nikakvih problema, kao ni kod nas", rekla je te ispričala kako je uslijedila potraga za uzgajivačima, a u trenu kada su oni nabavljali psa, baš ih nitko u Hrvatskoj nije uzgajao.
Asali smo našli u Austriji kod uzgajivača kojem je to bilo prvo leglo. I onda sam se zapitala zašto su toliko nepoznati i zašto ljudi ne znaju za ovu predivnu pasminu i tako sam odlučila napraviti web stranicu kako bi ljudi mogli na hrvatskom nešto saznati o tom psu, a da to nije dvije rečenice tipa "ne vole djecu", i slično što uopće nije točno. Onda smo krenuli u promociju pasmine. Još nismo uzeli Asali, ali smo već znali da ćemo uzeti i drugoga jer su oni najsretniji u paru jer u prirodi funkcioniraju u čoporu. Ubrzo smo počeli tražiti dečka koji je trebao doći iz Amerike, ali je bio toliko dobar da ga je uzgajivač odlučio zadržati. S njima je problem, s obzirom na to da ih je tako malo, u Hrvatskoj su više-manje svi u rodbinskoj vezi. Zato sam tražila mužjaka koji bi bio nova krv i tako smo ipak nabavili Dextera koji je u suvlasništvu jer njihova cijena baš i nije mala", priča Nikolina.
Nakon toga je krenuo ozbiljan uzgoj ove pasmine koja se odlično uklapa u stan i ima vrlo razvijen lovački instinkt. Zbog toga vani uvijek treba biti na uzici jer će, ako vidi mačku ili neku drugu manju životinju, potrčati za njom glavom bez obzira. Zbog toga, nažalost često stradavaju pod kotačima automobila. Radi se o vrlo inteligentnoj, ali ponekad pomalo tvrdoglavoj pasmini koja će slijediti svoje instinkte, ponekad bez obzira na naredbe.
Usprkos cijeni, rezervirani su štenci već za sljedeću godinu
Prošle su godine imali prvo leglo, pet štenaca, Asali su vodili u Njemačku na parenje. Dobili su četiri mužjaka i jednu ženku, Abbu, koju su si odlučili ostaviti, a mužjaci su prodani. Cilj je bio ostaviti si dvije kujice koje si nisu u srodstvu, za parenje s Dexterom.
"Ne želim samo uzgajati pse kako bih dobila štence, već želim zaista kvalitetan uzgoj i štence što bliže standardu. Zbog toga već pregovaram o nabavci još jedne kujice koja bi bila potpuno svježa krv u Europi", rekla je. Na pitanje kolika je potražnja za štencima i je li cijena od tisuću eura odbija kupce, Nikolina nam je rekla da su već rezervirani štenci koje bi Asali trebala dobiti ove sezone, a ima i nekoliko rezervacija za iduću godinu, od druge kujice i Dextera. "Nije mi u interesu pretjerati jer ne želim da svi basenjiji u Zagrebu ili Hrvatskoj budu rodbinski vezani", zaključuje.