Foto: CPG
DOK svog psa mješanca šetam po gradu, ljudi me često pitaju koje je vrste. Kakvo je pitanje, takav je i moj odgovor! Obično izmislim neku pasminu, tako da zvuči što uvjerljivije i da prolaznik bude zadovoljan. U kraju gdje živim svi poznaju mog ”ptičara” koji je prelijepi mješanac dvadeset i jedne pasmine.
Čistokrvni psi imaju poznate, dokumentima potvrđene pretke, a odlikuju ih jasno određene fizičke i karakterne osobine. Međutim, to ne mora biti točno. Neki pitt bull psi mogu biti velike maze, postoje terijeri koji grizu, retriveri koji nisu zainteresirani za igru... Sve ovisi o tome koliko se vlasnik bavi svojim psom, u kojim uvjetima ga drži i na koji način ga odgaja.
Puno ljudi ima pse mješance jer su umiljati, dobri, odani... Pritom, otporniji su na bolesti, čvršći, staloženiji i bistriji od čistokrvnih pasa. Takav stav, naravno, ne može se generalizirati, ali mislim da kod mješanaca priroda izabere sama ono što je najbolje.
Dok promatram svog Garryja, ne mogu se ne zapitati zašto se toliko inzistira na čistokrvnim psima. Rezultati često mogu biti pogubni za neke vrste: njemački ovčari imaju problema s kukovima, pikardijski španijel dobiva ekcem od svinjetine, pekinezeri jedva dišu zato što su im nosevi vrijedni pedigrea samo u skraćenom izdanju, chihuahue imaju slabo srce...
Kada se govori o karakteru, osobine psa ne moraju biti određene rasom. Ako vlasnik drži psa na lancu ili zatvorenog u nekakvom boksu, ta životinja će najvjerojatnije vremenom postati agresivna i asocijalna, bez obzira na to koje je vrste. Nije rijedak slučaj da vidite vezanog, zapuštenog retrivera koji laje, trza i vuče lanac i toliko je agresivan da mu možda ni vlasnik ne smije prići.
Zbog svega toga, treba dobro razmisliti prije nego što se izbroji basnoslovna svota za kupovinu psa s pedigreom, kada ima toliko napuštenih životinja. To što ćete kupiti retrivera, rotvajlera ili labradora ne znači da ćete dobiti odgojenog psa koji sve zna i neće lajati ili napadati.
Za svakog psa treba izdvojiti vremena i strpljenja. Iskustvo mi govori da su mješanci u većini slučajeva inteligentniji i bolji psi. Ako želite iskrenog prijatelja, posvetite samo malo pažnje svojem psu - prijatelja ne možete kupiti ni u “ljudskom” svijetu, ali ni u psećem. Zato nije bitno da li je pas s pedigreom ili ne - važno je da ga vlasnik voli, njeguje, brine se o njemu...
Svog Garryja pokupila sam na ulici kao štene i nisam imala predodžbu kako će izgledati kada naraste, ali sam znala da je u pitanju jedinstven primjerak, a što je najbitnije spasila sam ga od sigurne smrti.
Liječila sam ga, hranila, njegovala, odgajala i sada, kada je odrastao, vlasnici rasnih pasa pitaju me čime ga hranim, koliko često ga kupam, kod koga ga šišam jer moj pas izgleda bolje i zanimljivije nego polovina rasnih ljepotana.