Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i, nakon teksta o najboljim napoletanskim pizzama u regiji, nastavljamo s pizzerijama iz regije, ali ovog puta bez napoletane.
NAKON dosta teškog zadatka slaganja TOP liste najboljih pizzerija s napoletanskim pizzama, na red je došao onaj puno teži. Općenito je jako teško i nezahvalno neku pizzu uvrstiti u određenu kategoriju jer i mnoge napoletanske pizze ne bi zadovoljile dosta stroge kriterije po kojima bi ih se uistinu moglo nazvati napoletanskim.
Drugi je otežavajući faktor slaganja ovakve liste to što mnoge pizzerije guraju neku svoju priču i imaju vlastitu teksturu tijesta, puno puta jako dobru. Netko voli old school tijesto, netko romansko, a netko nešto treće pa se uvijek nađu oni kojima se ove liste ne podudaraju s njihovim ukusom i stavovima. Ovo su u biti samo popisi i preporuke, a ne klasične TOP liste. Preporuka gdje možete otići na dobru pizzu ako vas put odvede u neki od gradova s ovog popisa.
Definitivno su otežavajući čimbenici moja subjektivnost i činjenica da sam posjetio dvjestotinjak pizzerija u regiji pa je jako teško izabrati (samo) njih dvadeset. Tako su na mali korak do ulaska na ovaj popis ostale zagrebačke pizzerije Boccone i Pizz´up, osječki Novi Saloon, somborska Stara pizzerija i novosadski Garden.
Priznajem, BiH sam posjetio puno puta, ali, vjerovali ili ne, pored njihovih ćevapa, bureka i pita, nisam nikada otišao na pizzu. Pokušat ću tu grešku ispraviti ove godine. Slično kao i s listom napoletanskih pizza, i ovdje dvije pizzerije dijele dvadeseto mjesto. Bilo mi je žao jednu od te dvije izbaciti s popisa jer imaju istu ocjenu. Nadam se da se zbog prelaska na euro cijene nisu puno mijenjale od onih koje navodim.
20. mjesto: Vatikan (Andrije Hebranga 2e, Vinkovci, Hrvatska)
Ocjena: 8.3
Ovo mi je bio jedan od težih osvrta jer sam nakon prvog odlaska u Vatikan bio poprilično razočaran. Drugi je odlazak popravio ukupni dojam. U Vatikan sam otišao ciljano i na preporuku, a glavni mi je motiv bila pizza s mortadelom i pistacijom.
Upravo je ta pizza bila razlog mog velikog razočaranja. Naime, pizza s mortadelom i pistacijom jedna je od najpopularnijih takozvanih bijelih pizza. U Vatikanu je poslužuju s umakom od rajčice!? Totalni promašaj. Iako je to moja najdraža pizza, ovu sam jedva pojeo.
Drugi sam put igrao na sigurno i naručio Mescalitu, jedinu bijelu pizzu u ponudi. Vatikan nije klasična pizzerija, već restoran koji u ponudi ima i pizzu. Prostor je lijepo uređen, atmosfera domaćinska, ambijent ugodan. Iako na prvi pogled tijesto izgleda kao napoletansko, ipak je nešto između napoletanskog i tipičnog old school tijesta.
Ukusno je i fino, hrskavo i lagano. Nadjevi su isto dobri, a izbor pizza je velik. Šteta što u ponudi nemaju veći izbor bijelih pizza. U biti, imaju, ali na njih sasvim nepotrebno stavljaju umak od rajčice.
Cijene su vrlo pristupačne, a kreću se od 5.60 eura (42 kune) za grčku i 6.24 eura (47 kuna) za Margheritu do onih najskupljih poput Italiane i Svinjskog obraza koje su po 7.30 eura (55 kuna). Bez obzira na neke male propuste, Vatikan zaslužuje biti na ovoj listi.
20. mjesto: Papica (Glavna ulica 96, Kneževi Vinogradi, Hrvatska)
Ocjena: 8.3
Iako mnogi moji Slavonci u Kneževe Vinograde odlaze prvenstveno na kupanje, ja sam Kneževe Vinograde puno prije odlaska na bazene posjetio zbog pizzerije simpatičnog imena Papica. Šteta što se vlasnik nije malo poigrao imenom pa umjesto Papica napisao Papizza. Papica je mala simpatična pizzerija vrlo ugodne atmosfere i beskrajno ljubaznog osoblja.
Pizza je jako dobra, a tijesto je jedno od onih koje se ne može striktno uvrstiti u određenu kategoriju. Dobre je teksture, još boljeg okusa. Nije predebelo, ali nije ni tanko poput tijesta romanskog stila. Nadjevi su fini, dobro posloženih sastojaka, a s obzirom na lokaciju, prevladavaju suhi vrat, kulen, slanina i feferoni.
Moja je preporuka Papica, pizza sa suhim vratom, kulenom i slaninom, pogotovo za one koji vole nešto težu pizzu. Cijene se kreću od 5.50 eura (42 kune) za Margheritu do 6.90 eura (52 kune) za pizzu kuće, već spomenutu Papicu. Jedini je nedostatak premali prostor i mali broj stolova, pogotovo u hladnije doba kad je terasa zatvorena.
19. mjesto: Galija (Tončićeva ulica 12, Split, Hrvatska)
Ocjena: 8.4
Galija je do nedavno bila moja omiljena pizzerija koju sam posjećivao svake godine prilikom odlaska na Splitski polumaraton. Smještena je u samom centru, lijepo uređenog prostora s velikom terasom i ugodnim ambijentom. Kažu mi moji prijatelji Splićani da tu pizzeriju oni u biti zovu „u Jerkova“.
Iako se osjeti krušna peć, nadjevi su puno jači adut od tijesta, koje je nekako najbliže old school teksturi i okusu. Tijesto bi definitivno moralo biti malo lakše i prozračnije. Ovako ga još dosta dugo osjećate u želucu.
Iako mnogi vole baš takvo tijesto, osobno preferiram ona nešto tanja, lakša i manje zasitna. Izbor pizza je dosta velik, a prosječna je cijena deset eura (cijene se kreću od 60 do 80 kuna). Split je grad dobrih pizzerija, a Galija je svakako, uz Bastu i Bokamorru, jedna od najboljih.
18. mjesto: Angelus (Alojzija Stepinca 3, Varaždin, Hrvatska)
Ocjena: 8.5
Iako izbjegavam restorane koji nisu klasične pizzerije, već u ponudi uz ostala jela imaju i pizzu, Angelus je restoran koji, pomalo iznenađujuće, u lijepo uređenom prostoru uz dobru hranu poslužuje i jako dobru pizzu.
Tijesto je više izgledom nego teksturom napoletansko, a nedostaje mu malo prozračnosti i hrskavosti na rubovima da se ova pizza može nazvati pravom napoletanom. Nadjevi su dobri, kvalitetom prate tijesto i uklapaju se u vrlo dobar opći dojam.
Cijene nisu nabrijane, Margherita je 7.50 eura (56.51 kunu), najskuplje pizze poput Artichoke ili Carpe diema su po 9 eura (67.81 kunu). Angelus u ponudi ima i pizzu izuzetno tankog tijesta, Rustichellu. Nešto poput Đakova i njegovog Lipizzana, Varaždin u pizzeriji Angelus isto tako dobrog konja za utrku ima.
17. mjesto: Rustika (Riklijeva cesta 13, Bled, Slovenija)
Ocjena: 8.5
Dugo sam smišljao naslov kojim bih opisao svoj doživljaj ciljanog odlaska u Rustiku, pizzeriju na Bledskom jezeru. I nisam ga smislio. Na Bledu smo bili nekoliko puta, a ovaj smo put otišli prvenstveno kako bismo posjetili pizzeriju koja se nalazi na 36. mjestu europske TOP 50 liste. Bled je prekrasan. I dovoljno bi bilo napisati samo to.
Nikako mi nisu jasni kriteriji kojima se dolazi na već spomenutu listu. Kad sam prijatelju koji se uistinu razumije u pizze poslao slike pizza, napisao mi je da ga podsjećaju na volan Golfa dvojke. Dobar marketing, vrhunska lokacija, ugodan ambijent ili nešto treće dovelo je Rustiku u TOP 50.
Pizza prosječna, nikako vrhunska, nadjevi nešto jači adut od tijesta. Tijesto nije napoletansko. Nije ni romansko iako izgledom podsjeća na takva tijesta. Tanko, ali nedovoljno prhko i hrskavo. Teksturom i okusom vuče na old school, ali nije ni to. Rustika ima neku svoju recepturu. Nije loše, ali ni blizu tijesta kakvo, recimo, imaju Ruspante, Boccone ili Kuća Mala.
Sve te pizzerije furaju neku svoju teksturu tijesta. Imaju vrhunsko tijesto. Rustika nema. Sve u svemu, očekivali smo puno više. Zaključak? Postoje pizzerije zbog kojih se isplati sjesti u auto, otići na ručak ili večeru i ciljano se voziti i nekoliko sati. Pizzerije poput Rumorea i Ruspantea u Hrvatskoj ili Veracea i Pop's Pizza & Sporta u Sloveniji. Rustika to nije.
Cijene su s obzirom na ambijent i lokaciju primjerene, isprobali smo Margheritu koja je 10.90 eura i Buffalu koja je 14.50 eura. Ako ste na Bledu, a jede vam se pizza, odite u Rustiku.
Ako mislite ciljano otići na pizzu, nemojte samo zbog toga dolaziti na Bled. Iako će Rustika dobiti visoku ocjenu i svakako je zaslužila biti na ovoj listi, nekako mi je to pomalo nedorečena priča. Mislim da Rustika može i mora puno bolje, prvenstveno mislim na teksturu i okus tijesta.
16. mjesto: Fančita (Dalmatinska ulica 38, Vrsar, Hrvatska)
Ocjena: 8.5
Volim provoditi vrijeme u Istri i obilaziti istarska mjestašca i gradove. Naravno, posjetio sam i jako mnogo istarskih pizzerija, a Fančita je jedna od onih koje sam jednostavno morao staviti na ovu listu.
U biti, Fančita nije klasična pizzerija, već restoran koji u svojoj ponudi ima i pizzu. Teško je riskirati pa u turističkom mjestu uz samo more otvoriti pizzeriju. Puno je pametnije i sigurnije otvoriti restoran pa uz ostalu ponudu, prvenstveno morskih specijaliteta, uvrstiti i pizzu.
A Fančita ima jako dobru ponudu i jako dobru pizzu. Tijesto je old school, pomalo izgledom podsjeća na napoletanske pizze zbog debljeg hrskavog ruba s ponekom crnom mrljom. Teksturom i okusom je klasično restoransko, ali jako dobro pripremljeno i još bolje ispečeno. Ne predebelo, ne preteško.
Nadjevi su vrlo dobri, kombinacije sastojaka dobro pogođene. Fančita u ponudi ima dvadesetak pizza pristupačnih cijena. Očekivali smo nešto više cijene, ali smo se ugodno iznenadili.
Najjeftinija je pizza Goli otok za koju treba izdvojiti manje od 4 eura (30 kuna), Margherita je 6.64 eura (50 kuna), a najskuplje su Nives i Tartufi koje koštaju 8.63 eura (65 kuna). Meni su definitivno, osim dobre pizze, glavni Fančitini aduti opuštena atmosfera i ugodan ambijent uz ljubazno i profesionalno osoblje.
15. mjesto: Zero Zero (Vlaška ulica 35, Zagreb, Hrvatska)
Ocjena: 8.6
Iako sam pronašao nekoliko osvrta s poprilično ružnim komentarima i recenzijama, smatram kako je Zero Zero jako dobra pizzerija. Lijepo uređena pizzerija smještena u pješačkoj zoni u samom centru grada kojoj su glavni aduti upravo lokacija i ugodan ambijent. Prilikom prvog posjeta ovoj pizzeriji sjedio sam pored prave Vespe parkirane na zidu.
Pizza je solidna, a tijesto je nešto između napoletanskog i old school tijesta. Izgledom napoletansko, ali samom teksturom i okusom djeluje dosta teže, možda premalo hrskavo i nedovoljno prozračno. Ipak, ukusno je i fino, meni se svidjelo.
Nadjevi su dobro složeni, a sastojci kvalitetni. Dosta dobar izbor pizza uz ne previsoke cijene. Margherita je 59 kuna, najjeftinija Marinara 49 kuna, a najskuplje su pizze 75 kuna.
14. mjesto: Pomodoro (Betnavska cesta 13, Maribor, Slovenija)
Ocjena: 8.6
Ovu smo pizzeriju posjetili jednog kišnog i prohladnog dana pa nas je ugodno iznenadila topla i domaćinska atmosfera. Pomodoro ima krušnu peć, a tijesto je izgledom i teksturom old school, nije debelo, hrskavo je i lagano.
Nadjevi su fini i ukusni, sastojci kvalitetni i dobro posloženi na poprilično velikom izboru pizza koje su podijeljene u tri kategorije: klasične pizze, pizze za gurmane i pizze kuće. Pomodoro ima ugođaj poput onog kakav imaju prave talijanske pizzerije.
Cijene primjerene, Margherita je 10.20 eura, većina pizza između 12 i 13 eura. Najskuplja je Tartuf, pizza za gurmane s tartufatom i kraškim pršutom, koja košta 13.70 eura.
13. mjesto: Botako (Šantićeva 8, Beograd, Srbija)
Ocjena: 8.6
Odlučili smo posjetiti barem još jednu dobru beogradsku pizzeriju pa smo pogledali hrpu recenzija i članaka. Svuda je u vrhu pizzerija Botako. Prostor je fenomenalan, baš onakav kako dobra pizzerija treba izgledati. Ugodan ambijent, opuštena i topla atmosfera. Osoblje srdačno i profesionalno. Sama pizza nije napoletanska, nije ni romanska.
Ali, prvo par rečenica o nadjevu. Nadjev bih, da imam listu nadjeva, bio na samom vrhu te liste. Isprobao sam neobičnu kombinaciju, pazi sad, kozjeg sira, kačkavalja, špinata, oraha i suhog grožđa u konjaku i medu! DEL CAPRICCORNO DONA Vrhunski složeni okusi.
Druga je bila Parma s praškom šunkom. A onda dolazimo do onog meni najbitnijeg, do tijesta. Kad bih morao opisati okus i teksturu samog tijesta, usporedio bih ga sa slanim kiflicama. Onim domaćim kakve su pravile naše bake. Tijesto možete jesti i samo. Namažete malo margarina ili paštete i to je to. Neki vole baš takva tijesta, nama je bilo poprilično teško i zasitno.
Svatko tko se voli dobro najesti, tko voli nešto teža i zasitna tijesta, treba otići u Botako. Meni je žao što uz vrhunske nadjeve nemaju i lakše tijesto za pizzu. Napoletansko ili barem nešto slično.
Cijene su pristupačne, ne previsoke, a kreću se od 870 dinara (7.40 eura) za najjeftiniju Biancu do 1610 dinara (13.70 eura) za najskuplje, Losos i Frutti di Mare. Margherita je 1190 dinara (10 eura).
12. mjesto: Astrogarden (Marina Divalta 4, Osijek, Hrvatska)
Ocjena: 8.6
Kad sam prije nekih godinu dana prvi put posjetio Astrogarden, napisao sam na početku recenzije veliko NAPOKON. Prijatelj mi je poslao sliku Astrogardenove pizze s mortadelom i pistacijom, a ja nisam ni znao da je Astrogarden pizzerija. Naravno, odmah sam otišao provjeriti o čemu se radi i shvatio da je Osijek dobio pizzeriju s romanskim tijestom, onakvim kakvo najviše volim.
U biti, Astrogarden ima svoju recepturu, ali mi je njegovo tanko i prhko tijesto u rangu tijesta kakvo imaju zagrebačka Duksa, Karijola i Nu. Astrogarden je s nadjevima igrao na sigurno. Nadjevi su složeni od kvalitetnih sastojaka, bez previše nepotrebnog eksperimentiranja u slaganju okusa.
Pizze su podijeljene u dvije grupe: klasične i specijalne, od kojih je moj favorit Mortadella e Pistacchio. Iako je ova pizzerija sastavni dio većeg projekta i nalazi se pored velike igraonice, ambijent je ugodan, a prostor je lijepo uređen. Cijene su primjerene, Margherita je 6.5 eura (45.21 kunu), a najskuplja je Burrata, Prosciutto e Zucchine za koju treba izdvojiti 9.5 eura (67.81 kn).
11. mjesto: Mrs. Fogg (Karla Metikoša 2b, Zagreb, Hrvatska)
Ocjena: 8.8
Nakon nedavnog odlaska u Al Dente ostalo mi je još samo nekoliko neposjećenih zagrebačkih pizzerija. Mrs. Fogg više nije na toj listi. Prva pizza koju sam pojeo s grižnjom savjesti jer je ovaj odlazak na pizzu trebao biti jedan od onih "za nagradu", poslije istrčane utrke.
No utrku nisam trčao, ali je zato ovo prva pizza na koju sam otišao s prijelomom patele. I onda nešto zanimljivo. Krenem pisati kratki osvrt pa mi se sve učinilo nekako jako poznato!? Poput klasičnog deja vu fenomena.
I onda shvatim zašto! Nedavno sam pročitao recenziju ove pizzerije na jednom gastronomskom portalu. I potpuno se slažem. Jedan od najneobičnijih i najljepših prostora u kojima sam do sada bio. Vrhunski interijer. Sama je pizza jako dobra. Tijesto kvalitetom nije u rangu Al Dentea ili Parka, ali je baš onakvo kakvo volim.
Izgleda kao pravo napoletansko, ali je dosta tvrđe i hrskavije, pogotovo na rubu, a sredina nije (pre)mekana i (pre)vlažna. Meni su se nadjevi svidjeli, a isprobali smo Peperoni, Špek, Vegetarianu i Margheritu Pesto Genovese. Tijesto je, a samim time i pizza, jako LAGANA, ukusna i fina. Podsjeća me teksturom na novosadski Garden ili zagrebačku Spizzu.
Cijene su mrvicu nabrijane, ali kvaliteta pizze i ambijent ih definitivno opravdavaju. Margherita je 7.43 eura (55.98 kuna), a najskuplja je Mortadela tartufi panuozzo koja košta 13.14 eura (99 kuna). Sve u svemu, jako dobra pizza u fantastičnom ambijentu Mrs. Fogga.
10. mjesto: Lipizzano (Ante Starčevića 25, Đakovo, Hrvatska)
Ocjena: 8.8
Budući da sam pri kraju pisanja izdvojenog osvrta za ovu pizzeriju, neću previše širiti priču. Pizzerija s neobičnim i originalnim, po meni najboljim, nazivom koji ističe posebnost kraja u kojem se nalazi. Lijepo uređen prostor ugodne atmosfere. Tijesto je old school, ali jako ukusno i fino, nije predebelo, nije teško i zasitno.
Nadjev je puno jači adut od tijesta, a sastojci su dobro posloženi. Cijene su jedne od najnižih na koje sam naišao, ako ne i najniže, vrlo prihvatljive i primjerene. Margherita je 5 eura (37.67 kuna), a najskuplja je Canabis pizza koja košta 6.20 eura (46.71 kunu).
Ova pizzerija definitivno zaslužuje biti na ovoj listi, ako ništa drugo, onda zbog nevjerojatno povoljnog value for money. Naravno, moram to ponoviti, ovo je po meni pizza s najboljim i najoriginalnijim nazivom. Ako vas put odvede u Đakovo, a volite pizzu, ovo je definitivno pizzerija koju morate posjetiti.
9. mjesto: Come to Mamma (Kuzminečka ulica 1, Zagreb, Hrvatska)
Ocjena: 8.9
Priznajem, Come to Mammu sam sasvim nepravedno zapostavio na nekim prošlim listama. Glavni je razlog taj što volim tanka romanska tijesta pa ponekad sam sebi djelujem pretjerano subjektivno. A kakvo je tijesto koje ima Come to Mamma? Tijesto je FENOMENALNO! Hrskavo i tanko, ali ne pretanko.
To je u biti tijesto koje nazivamo crocchiarella. Isprobali smo skoro sve pizze, ali ljubiteljima okusa mora toplo preporučujem Mama Dalmaciju (mozzarella, tuna, kapari, kalamata masline, bosiljak). Ugodna atmosfera, lijepo uređen prostor.
Osoblje korektno i profesionalno. Cijene su od 7.70 eura (58 kuna) za Mamu Margaritu do 13.14 eura (99 kuna) za one najskuplje, Mamu Beef, Mamu Beef pikante i Mamu s tartufima i pršutom.
8. mjesto: Sporthouse (Trg Lavoslava Ružičke, Osijek, Hrvatska)
Ocjena: 8.9
Sporthouse je pizzerija koja, poput Ruspantea, Papavera ili Kuće Male, pomalo tvrdoglavo gura neku svoju priču. Priču koja je i više nego dobra. Prostor je lijepo uređen i pomalo neobičan, ugodne i tople atmosfere. Bio sam nekoliko puta i uvijek sam ovu pizzeriju napustio jako zadovoljan. Pizza je odlična. Tijesto je ni pretanko ni predebelo, odlične teksture i još boljeg okusa.
Poprilično je hrskavo, nije teško i prezasitno. Nadjevi su, bez obzira na jako dobro tijesto, puno jači adut. Kaviltetni sastojci dobro su posloženi u stvarno velikoj ponudi pizza. Cijene se kreću od 7.83 eura (59 kuna) za Margheritu do 11.81 euro (89 kuna) za one najskuplje, Grčku i Karamelizirani luk i pršut.
Zanimljivo je to što je Sporthouse prva osječka pizzerija koja je prije par godina u odnosu na ostale poprilično povisila svoje cijene, a zatim su ga mnoge osječke pizzerije s vremenom i dostigle. U pravilu samo cijenama, ali ne i kvalitetom pizze. Moja je preporuka pizza s dimljenom piletinom uz dodatak karameliziranog luka. Prava bomba.
7. mjesto: Papavero (Mlinovi 85a, Zagreb, Hrvatska)
Ocjena: 8.9
Ispod svake moje TOP liste i napisanih osvrta pojavilo se dosta komentara u kojima se spominje pizzerija Papavero u Mlinovima. Nije mi vrag dao mira pa sam sjeo u auto i zaputio se u zagrebačke Mlinove. Rezervirao sam stol bez problema, a ono što moram odmah u početku naglasiti je izuzetna korektnost i srdačnost djelatnika.
Nazvao sam istaknuti broj na stranicama pizzerije odmah po dolasku u Zagreb, ali sam nakon samo par sekundi prekinuo poziv shvativši kako je tek dvadeset do 12, a Papavero se otvara tek u 12. Nisu prošle ni dvije, tri minute, zove me nepoznati broj. Zovu iz Papavera i provjeravaju tko ih je zvao, primaju rezervaciju iako nije radno vrijeme.
Tako se to radi. Pizzerija koja brine o svojim potencijalnim gostima od samog početka ozbiljna je pizzerija. Izbor pizza je velik, a dijele se na klasične i Papavero originalne. Naručili smo dvije pizze, Cotto&Bufala i 5Sira&noci, a na stolu su nam se pojavile uistinu brzo.
Na prvi sam se pogled uplašio ugledavši nekakvo čudno i bljedunjavo tijesto! Očekivao sam napoletansko, a ovo to definitivno nije. Međutim, nakon samo par zalogaja shvatio sam da me izgled prevario. Tijesto je jako dobro, nije ni napoletansko, ni romansko, a nije ni old school. Nekako je najbliže napoletanskom, ali se definitivno ne može striktno uvrstiti u određenu kategoriju.
Kad bih morao opisati tijesto, napisao bih kako je to tijesto koje priprema netko tko jako dobro radi svoj posao. Tijesto je odlične teksture, finog okusa, tanko i hrskavo. Papavero je poput mladog buntovnika koji odbija svirati po zadanim notama, a ipak svira dobru glazbu. Papavero fura neki svoj stil i ima uistinu jako dobro tijesto.
Budući da mi stalno prigovaraju kako sam preblag i mekan u svojim osvrtima, odlučio sam u svakom osvrtu istaknuti i nešto što bi se moglo nazvati nedostatkom. A ovdje su to sastojci nadjeva (prvenstveno sir) koji bi mogli biti kvalitetniji, ali bi onda, pretpostavljam, pizza bila dosta skuplja. Ovako su cijene primjerene i pristupačne, tijesto jako dobro, a nadjevi i više nego prihvatljivi.
Cijene se kreću od 6 i pol eura (49 kuna) za Margheritu do 12 eura (90 kuna) za one najskuplje, Vrhunsku i Jenny. Izašli smo iz pizzerije jako zadovoljni i siti, bez osjećaja težine u želucu. Jedan je vrhunski picajol tijekom burne rasprave picajola i vlasnika pizzerija o tome koja je pizza najbolja pametno zaključio.
Rekao je kako je za vlasnika pizzerije najbolja ona pizza koju njegovi gosti vole. Papavero definitivno ima svoje goste. Ja bih, da stanujem negdje u blizini, sigurno i sam postao (stalni) gost ove pizzerije. Ako vas put odvede u Mlinove, a volite pizzu, potražite Papavero.
6. mjesto: Tivoli (Veli Vrh 8, Pula, Hrvatska)
Ocjena: 9.0
Dvije sam godine zaredom tijekom godišnjeg odmora uspio obići i posjetiti većinu istarskih pizzerija. Tivoli je bez imalo dvojbe, uz labinski Rumore, na mene ostavio najsnažniji dojam. Izuzetno velik i lijepo uređen prostor ugodnog ambijenta i atmosfere. Pizze su baš onakve kakve najviše volim, tankog, prhkog i hrskavog tijesta.
Izbor pizza je velik, nadjevi pažljivo složeni, a Tivoli u ponudi ima i pizzu s bezglutenskim tijestom. Iako smo bili u srcu sezone, iznenadili smo se primjerenim cijenama. Margherita je 6 eura (45.21 kunu), a najskuplje su Tivoli i Losos pizza koje su 10 eura (75.35 kuna). Veliki vlastiti parking, ugodan ambijent, primjerene cijene i jako dobra ponuda kvalitetnih pizza odlična su preporuka za odlazak u ovu pulsku pizzeriju.
5. mjesto: Nu (Ulica Vojina Bakića 2, Zagreb, Hrvatska)
Ocjena: 9.1
Ova mi je pizzerija neobičnog imena bila pravo iznenađenje. Ugodan ambijent, tijesto baš onakvo kakvo najviše volim uz velik izbor pizza ukusnih i finih nadjeva. Tijesto je tanko, romanski stil, fine teksture i okusa. Ugodan ambijent, odlično tijesto i kvalitetni sastojci u nadjevima.
Kad uz sve nabrojano dodam i izuzetno umjerene i prihvatljive cijene, Nu je sasvim zasluženo na visokom petom mjestu.
Margherita je 56 kuna, većina je pizza između 60 i 70 kuna, a najskuplje su pizza s dimljenom tunom i pizza s bresaolom, odlične pizze za koje treba izdvojiti 84 kune. Nažalost, ne znam jesu li se cijene mijenjale dolaskom eura, a nedostatak istaknutog cjenika na stranicama pizzerije je možda i najveći, lako popravljiv, minus.
Raspitao sam se o nazivu pizzerije i saznao sam kako se taj naziv jednostavno svidio vlasniku i nema neko posebno značenje ili objašnjenje. Nu je pizzerija koju ću vrlo rado posjetiti više puta.
4. mjesto: Karijola (Vlaška ulica 63, Kranjčevićeva 18, Zagreb, Hrvatska)
Ocjena: 9.2
Karijola je bila jedna od prvih pizzerija koju sam prije dosta godina doživio kao iznimno kvalitetnu i totalno drugačiju od ostalih pizzerija koje sam do tada posjetio. Bio sam na obje zagrebačke lokacije, a imao sam tu sreću što sam u nekoliko navrata posjetio i Karijolu na Visu. O ovoj pizzeriji i pizzi koju poslužuje ne treba trošiti previše riječi.
Karijola je jedna od prvih pizzerija koja je u Hrvatskoj krenula s nešto drugačijim, romanskim tijestom. Hrskavo, tanko i lagano tijesto uz kvalitetne nadjeve snažan je adut ove vrhunske pizzerije. Cijene su s obzirom na lokaciju i kvalitetu pizze poprilično prihvatljive.
Margherita je 65 kuna, a Karijola, kao najskuplja u ponudi, 100 kuna. Ono što je bitno istaknuti je to da je dugi niz godina Karijola uspjela zadržati ujednačenu kvalitetu.
3. mjesto: Kuća Mala (Dunavska 17, Novi Sad, Srbija)
Ocjena: 9.3
Kuća Mala, poput ličkog Ruspantea, nije samo pizzerija. Kuća Mala je lijepa životna priča. Mala i lijepo uređena pizzerija u samom centru Novog Sada priča neku samo svoju, potpuno originalnu priču. U svojoj sam recenziji, koristeći samo četiri riječi, napisao igru asocijacija vezanu uz ovu pizzeriju.
Švajcarski abažur, najružnija slika Mona Lise na svijetu, pizzerija s dušom i mala, a velika. Švajcarski je abažur naziv pizze s praškom šunkom, mozzarellom, ementalerom, maslinama i mrkvom!
Kuća Mala poigrava se neobičnim nazivima pizza, kao i vrlo hrabrim, ukusnim i finim kombinacijama nadjeva. Tijesto ne mogu svrstati ni u jednu poznatu kategoriju, podsjeća izgledom na old school, a teksturom na romanski tip iako je nešto deblje i mekše. Kuća Mala ima svoj, očito jako dobar, originalni recept za tijesto. Cijene su primjerene, a kreću se od 800 do 1000 dinara (od 7 do 11 eura).
I za kraj, sigurno se pitate zašto spominjem Mona Lisu!? Na zidu pizzerije visi najružnija slika Mona Lise na svijetu. Tako barem piše u poznatom francuskom gastronomskom vodiču Srbije za 2022. godinu. Mi smo je potražili i uvjerili se da je to uistinu tako. Možda sam pomalo i subjektivan, ali ova mi se pizzerija doslovno opasno zavukla pod kožu.
2. mjesto: Duksa (Duknovićeva ulica 4, ulica Ede Murtića 11, Zagreb, Hrvatska)
Ocjena: 9.3
Iako mnogi ovu pizzeriju nazivaju kopijom Karijole, smatram kako Duksa ipak ima neku svoju originalnu priču. Duksina mi je thin crust pizza, tankog, prhkog i laganog tijesta već dugo u samom vrhu zagrebačkih pizza.
Zbog vrhunskog je tijesta i kvalitetnih nadjeva upravo ova pizzerija zauzela prvo mjesto moje liste zagrebačkih pizzerija i visoko drugo mjesto ove liste, odmah iza ličkog Ruspantea.
Duksa se hrabro i pomalo mangupski poigrava nazivima, a samim time i kombinacijama sastojaka u nadjevima koji su kvalitetni i ukusni. Ugodan ambijent na obje lokacije, profesionalno osoblje i primjerene cijene dodatno pojačavaju sveukupni pozitivni dojam.
Margherita, koja se u Duksi naziva Prva pizza, košta 57 kuna, a najskuplje se pizze, poput Kad jaganjci ne utihnu i Na ovu Dado otkida, drže na prihvatljive 73 kune.
1. mjesto: Ruspante (Sinac 135, Otočac, Hrvatska)
Ocjena: 9.6
Ruspante trenutno zauzima prvo mjesto na većini mojih TOP lista. Ruspante nije samo pizzerija. Ruspante je projekt, ideja, ostvareni san jednog vizionara. Možete li zamisliti taj entuzijazam i hrabrost nekoga tko u malom ličkom mjestašcu odluči otvoriti vrhunsku pizzeriju.
Možda i ne možete dok ne sjednete u auto, rezervirate stol i zaputite se u Sinac, mali lički zaselak u Gackoj dolini, pored Majerovog vrila.
Ugodna, topla i domaćinska atmosfera u kojoj se prave vrhunske pizze razlog je zbog kojeg se mjesto u ovoj pizzeriji mora rezervirati i do dva tjedna unaprijed. Tijesto je savršeno, napravljeno iz brašna samljevenog u obližnjem mlinu, udaljenom samo pedesetak metara. Podsjeća na napoletansko, ali je puno prhkije i hrskavije.
Ruspante ima svoju originalnu recepturu, a ima i vrhunsku krušnu peć. Nadjevi su kvalitetni i raznoliki, svi su sastojci nabavljeni s obližnjih OPG-ova. Prilikom prvog posjeta isprobao sam Sinčeranku, pizzu s dimljenom pastrvom, okus koji vam još dugo ostaje u ustima. A zatim sam otkrio svog favorita, pizzu Ruspante s dimljenom piletinom, ljubičastim lukom i vrhunskim pesto Genoveseom.
Izbor je uistinu velik i raznovrstan, a cijene se kreću od 7 eura (52.71 kunu) za Margheritu do 12.60 eura (94.87 kuna) za već spomenutu Sinčeranku i Lambizzu by Ribafish, pizzu s janjećim butom pečenim u krušnoj peći. Mogao bih još dugo pisati o Ruspanteu, ali dovoljno je samo za kraj napisati: Ruspante je sasvim zasluženo (moja) najbolja hrvatska pizzerija.