ZAGREB dobiva austrijski restoran, odjeknula je vijest gradom tamo početkom veljače. I otvorio se na Valentinovo. Zove se Wirtshaus, a smjestio se u zagrebačkom kvartu Gračani (Gračanska cesta 112). Lokal je koncipiran kao kafić i restoran u jednom, koji funkcioniraju kao relativno odvojeni prostori. Uređen je simpatično.
Nude neke austrijske klasike poput bečke šnicle, telećeg gulaša, tafelspitza, štrudle od jabuka, germknedle i Sacher torte (u galeriji ispod naslovne fotografije možete pronaći cijeli jelovnik). U Wirtshausu možete probati i gröst, tradicionalno tirolsko jelo od krumpira, špeka i jajeta na oko koje se obično poslužuje za doručak, no ovdje je na popisu s glavnim jelima.
Odlučili smo probati neke klasike pa nas je rastužilo što od slatkog nije bila dostupna štrudla od jabuka, kao ni Sacher torta. U nastavku pogledajte što smo na kraju jeli i kako nam je bilo.
Tafelspitz (20 eura)
Ana:
Meso je odlično - mekano, ukusno, lista se. Tafelspitz iz snova. Juha je malo bljutava, treba soli, ne puno, ali treba. Previše je mrkve tu u omjeru s mesom. Umak s vlascem je ok, ali show je ukrao hren s jabukom koji je fin, ali s obzirom na to da sam veliki fan kuhanog mesa i hrena, ne bih imala ništa protiv da se pojača hren, a smanji količina ribane jabuke.
Mrkva je slatka, meso je isto prilično blago, pa bi mi ovdje pasalo malo više ljutine naspram slatkoći. Krumpir za prilog je nešto kao rösti (riban sirov), no nije u pogačicama, već je zapečen pa "rastresen". Bio bi jako dobar da je posoljen, ovako je strašno bljutav.
Ivana:
Meso je savršeno. Toliko je idealno kuhano da se "reže" vilicom. Povrće je također bilo super, ali mrkva potpuno preuzima čitavo ovo jelo. Ne okusom doduše jer, kako je Ana napomenula, začinjenost je tu minimalna. Krumpir je bio najslabiji dio ovog jela, bezukusan i potpuno nepamtljiv. Hren s jabukom je bio odličan, a i umak s vlascem mi se svidio.
Porcija je zaista velika (kao i ostale porcije koje smo probale). Ovo je jelo zbog kojeg bih se vratila u Wirsthaus (pogotovo na neki nedjeljni ručak).
Teleći bečki (16 eura)
Ana:
Meso je imalo par opni, no jako je mekano, ali nije to taj bečki kakav poznajemo iz Austrije - kao neki oblak koji lebdi iznad tanjura, mekan, tanak, hrskav, ma sve najbolje odjednom. Ovdje je dosta tanak, a čak bih mu oprostila što nije savršen za austrijske standarde. No, zamjeram što kao da uopće nije posoljen.
Nedostatak tog prstohvata soli je prilično unazadio ovu šniclu. Inače ne solim hranu previše i dosta toga mi zna biti preslano, ali izgleda da ipak postoji netko tko soli manje od mene - kuhar u Wirtshausu.
Uz bečki je prilog kuhani krumpir koji je ok - za kuhani krumpir. Marmelada od brusnica je mrvicu preželatinasta pa je možda rješenje promijeniti dobavljača. Ono što mi nije nimalo austrijski u ovom jelu je omjer mesa i priloga - voljela bih da je šnicla duplo veća i da je krumpira duplo manje.
Ivana:
Bečki je ok. Možda sam imala prevelika očekivanja pošto je u najavama predstavljen kao zvijezda ovog restorana, ali samo je ok. Nije me razočarao, ali ne mogu reći da je nešto posebniji od telećih bečkih u nekim drugim restoranima koji se ne predstavljaju kao "austrijski". Meni nije bio bljutav kao Ani, ali teško da ću ga pamtiti kao jelo zbog kojeg sam pomislila da sam u Austriji.
Krumpir uz ovaj bečki mi je bio katastrofa. Moram doduše naglasiti da je jedno vrijeme stajao na stolu prije nego što sam ga probala pa je bio hladniji, međutim to što je bio hladan nije bio problem. Jednostavno mi je bio loš i bezukusan.
Marmelada od brusnica je bila, kako je i Ana spomenula, poprilično želatinasta. Ukusna, doduše.
Kajzeršmarn (4.50 eura)
Ana:
Desert koji mi je najgori od svega probanog. Okus je čak relativno ok, iako ga i nema baš, ali miris je užas - kao sirova smjesa za palačinke, jako se osjetilo mokro brašno (sigurno ste nekad pomirisali smjesu za palačinke, ako niste, onda evo zadatka za iduće pečenje).
Uz to ide pire od jabuka, mislim da je to onaj s kojim miješaju hren kod tafelspitza. Ništa strašno, pire od jabuke je pire od jabuke, više se može shvatiti kao osnova za svakakva jela, deserte i umake. Ali više bi mi pasala kiselkasta marmelada od marelice, i to neka s komadićima voća.
Ono što nedostaje su arome, mirisi, okusi - ne treba se bojati ruma, limuna, vanilije... Evo, na primjer, da su u tijestu grožđice (znam da ih dosta vas ne voli, ali govorim ovdje što bih ja voljela) dobro namočene u rumu, možda čak one zlatne koje su najčešće deblje i mekše, to bi mi bila divota.
Ivana:
Teško je reći da kajzeršmarn može biti loš jer tu zaista nema što biti pretjerano loše, ali ovaj u Wirsthausu je baš bio - blah. Pire od jabuka je super, ali tijesto je okusa prosječne klasične palačinke. Da je bilo jutro i da sam ga jela kao doručak ili brunch, možda bi mi bolje sjeo, ali ovako me zaista nije oduševio. Jednostavno u svemu tome nedostaje okusa.
No, moram naglasiti, i ovdje je riječ o zaista velikoj porciji, tako da plus za to.
Germknedla (4.80 eura)
Ana:
Rade ih sami, kaže nam gospodin koji nas je posluživao. Tijesto je ok, no opet osjetim to brašno. Pekmez je fin, ali ga je baš premalo. Umak od vanilije je okusom ok, no ima previše gustina pa malo vuče na rjeđi puding, tu bih samo smanjila količinu gustina. Da ima dosta više pekmeza u samoj knedli, na ovaj bih se desert vratila.
Ivana:
Davno sam, tijekom jednog adventskog probavanja, zamrzila germknedle te sam bila odlučna u namjeri da ovu ni ne probam. Srećom, ipak jesam i moram reći da mi je vratila volju da nekad opet dam šanse germknedlama u svom životu. Tijesto je lagano, marmelada je jako ukusna (iako je nema previše), a i umak od vanilije je ukusan. On je možda bio najaromatičniji od svega što smo probali tu večer.
Pohvale za germknedlu.
Ono što moram naglasiti kod deserta je da me šokiralo (da, baš ću reći riječ šokiralo) da nisu imali štrudlu od jabuke. Kao restoran koji se prezentira kao austrijski, kojemu je štrudla od jabuke na vrhu liste deserata, nevjerojatno mi je da se nekad dogodi da je nemaju. To me baš začudilo.
I bonus komentar - pohvale osoblju Wirsthausa. Izvrsna usluga, obzirni su prema gostima, zaista se trude i primjećuju skoro svaku sitnicu. Dobra usluga mi uvijek digne restoran/kafić na nivo više, tako da bih isključivo zbog toga preporučila ovaj restoran svima koji požele isprobati nešto novo u Zagrebu.