NEKI ljudi u procesu mršavljenja svaki dan provjeravaju svoj napredak na vagi. No kada je tada dvadesetdevetogodišnja Sandra Elia shvatila da ima izuzetno disfunkcionalan odnos s vagom, bacila ju je u smeće. „Ta vaga je imala moć da mi upropasti cijeli dan. Govorila bi mi jesam ili dobra ili loša i diktirala kada će mi dan biti dobar, a kada katastrofalan te hoću li taj dan jesti ili gladovati“, rekla je Sandra. Tek kada je uspjela „izaći iz tog odnosa“, Sandra je uspjela početi raditi na sebi.
„Bila sam na putu samouništenja. Morbidno pretila, potpuno izvan kontrole, s napadima depresije koji su me znali paralizirati“, opisala je i dodala da je uvijek utjehu tražila u hrani. Ta ovisnost joj je upropaštavala život, a kada je stigla do nevjerojatnih 118 kilograma, shvatila je da mora nešto promijeniti i započela time da baci vagu u smeće
„Vaga nije uzimala u obzir kakva sam osoba ni što sam postigla u životu i kako doprinosim tome da svijet bude bolji pa sam je se riješila.“
Nakon što se riješila vage, Sandra se s opsesivnog prejedanja postepeno prebacila u jedenje s razumijevanjem. Proučila je savjete o prehrani i konzultirala se s prijateljima te izbacila dodane šećere i prerađeno brašno iz prehrane. Već u prvoj godini promijenjene prehrane uspjela je izgubiti 34 kilograma, a u drugoj godini izbjegavanja nezdrave hrane uspjela se riješiti još 11 kilograma. Jedini razlog zbog kojeg zna koliko je točno izgubila su godišnji odlasci kod liječnika koji ju usput i izvaže.
„Od brojeva poludim, bez obzira o čemu se radi. Brojenje kalorija, mjerenje težine ili opsega struka, nije uopće bitno. Pokušavam se maknuti što dalje od toga“, kaže Sandra i dodaje: „Morala sam pronaći druge ciljeve u životu koje želim postići i zbog kojih se osjećam dobro. Istrčala sam polumaraton, mogla normalno sjesti u sjedalo u avionu, nositi lijepu odjeću neopterećena konfekcijskim brojevima i jednostavno se osjećati ugodno u vlastitoj koži.“
Kao u svakom procesu gubljenja kilograma, i Sandra je nailazila na poteškoće.
„Kada bi mi se dogodilo nešto neočekivano loše, malo bih zastala, pogledala se u ogledalo i uvjerila se da će sve biti u redu i da sam voljena. Na ovaj način bi osjećaj krivnje i žaljenja nestao i mogla sam normalno nastaviti dalje. Hranila me pozitivna energija i osjećaj ljubavi koje sam osjećala od bližnjih“, pojasnila je Sandra i dodala da je prava nagrada na kraju za nju to kako se osjeća u vlastitoj koži i kako živi vlastiti život.