Ljeto je stiglo, a s njim i nastojanja filmske industrije da se publiku "upeca" morskim temama i raljama koje vrebaju iz dubina. U kinima je novi triler o preživljavanju na pučini inspiriran meksičkom legendom.
Glavni krivac za strah od toga hoćemo li ugledati peraju na površini mora je Steven Spielberg, filmaš koji je u lipnju 1975. godine Raljama zauvijek promijenio holivudsku industriju. Slavni triler Jaws ne samo da je uveo u upotrebu termin blockbuster nego je i nametnuo ljeto kao savršen tajming za premijere onih filmova koji oceane prikazuju kao jeziva mjesta.
Skoro 50 godina tako egzistira negativan stereotip o morskim psima, ali i podžanr filmova o preživljavanju - onaj o nemanima iz dubina. Koliko takvih ste pogledali? Open Water, Shallows, The Reef, Meg…
The Black Demon je novi film o megalodonu koji je poplavio kina i od kojeg producenti i distributeri očekuju dobre rezultate. Triler je režirao Adrian Grunberg kojeg se sjećamo po režiji filma Rambo: Do zadnje kapi krvi. Film ima nevjerojatnih 3.6 na IMDB-ju, a tako nisku ocjenu nema čak ni najopskurniji hrvatski film iz devedesetih.
Radi se o mlakoj "survival" priči na otvorenom moru u kojoj po zakonima podžanra sporedni lik završava prvi u čeljusti, a odlazak glavnog negativca mora biti poprilično krvav i bolan za gledati.
Ono što je trebalo biti idilični obiteljski odmor naftnog inženjera Paula Sturgesa u Meksiku (Josh Lucas, plavokosi ljepotan zapažen po ulogama u projektima Yellowstone i Ford v Ferrari) pretvara se u pravu noćnu moru. Nixon Oil je kompanija koja ga je učinila bogatim, a sada ga šalje na naftnu platformu nedaleko od malog ribarskog mjesta u Meksiku kako bi izvršio neku vrstu inspekcijskog nadzora.
Na opustošenu platformu, na kojoj su preostala samo dva radnika, stiže sa suprugom Ines i dvoje djece, a iz dubina oceana za dobrodošlicu pojavljuje se masivni megalodon poznat kao Crni demon. Njegove proporcije su impozantne, a predstavlja osvetničku (produženu) ruku astečkog boga Tlaloca, koji naše (antijunake) želi raskomadati i, pazite sad - kazniti za ekocid.
Dijelovi tijela plutaju oko platforme, nafta curi u more bez prestanka, a radnici Chat i Junior su se pomirili sa sudbinom. U podnožju platforme, duboko ispod površine mora, otkucava tajmer razorne bombe, koji bi mogao sve njih (skupa s megalodonom) poslati u smrt.
Trebat će vam veći brod!
Nasukani i pod stalnim napadima, Paul i njegova obitelj pokušavaju pronaći način da se domognu kopna prije nego što ih Crni demon ponovno napadne. Bitka između čovjeka i prirode odvija se u okruženju koje ide megalodonu u korist, ali njega vidimo svega nekoliko puta.
Prave akcije, zbog koje gledamo trilere o morskim psima, gotovo da nema. Umjesto toga, koncept nas guši pričom o korporativnom svijetu i uništavanju planeta radi bogaćenja povlaštene manjine.
Glavni lik prolazi kroz neku vrstu iskupljenja. On je čovjek iz naftne kompanije koji svjesno truje svijet. Poruka je jasna, ali do nje dolazimo gledajući dosadnjikavu priču u koju je udrobljeno podosta "save the planet" entuzijazma i nešto malo religije, tako da prestajemo mariti za (anti)junake koje gledamo.
Njihovi dijalozi su na trenutke banalni i previše deskriptivni. Nema čak ni jump scare scena s perajama zbog kojih nam krv žilama prostruji brže pod naletom adrenalina.
Ljubiteljima žanra koristit će informacija da se početkom kolovoza Jason Statham i njegov tim vraćaju istraživanju Marijanske brazde i suočavanju s novim zastrašujućim megalodonima u filmu Meg 2: Put u dubinu.