Dugoočekivani psihološki triler "Cape Fear", iza kojeg stoji Nick Antosca, stigao je ovog petka na Apple TV+, a sudeći po prvim reakcijama, gledatelji su već oduševljeni. Serija u deset dijelova, inspirirana kultnim filmom iz 1991. godine, prati bračni par odvjetnika čiji se životi počinju urušavati kada osvetoljubivi ubojica iz njihove prošlosti izađe iz zatvora.
O čemu se radi u seriji?
Nova serija, u čijoj su produkciji kao izvršni producenti sudjelovali Martin Scorsese i Steven Spielberg, temelji se na romanu "The Executioners" Johna D. MacDonalda iz 1957. godine. Taj je roman poslužio kao inspiracija i za istoimeni film iz 1962. s Gregoryjem Peckom, kao i za hvaljenu preradu iz 1991. u Scorseseovoj režiji.
Priča prati opasnog bivšeg zatvorenika Maxa Cadyja (Javier Bardem), koji nakon izlaska na slobodu odlučuje uništiti živote odvjetnika koji su ga smjestili iza rešetaka. Riječ je o bračnom paru, Anni (Amy Adams) i Tomu Bowdenu (Patrick Wilson).
Prije sedamnaest godina Anna je bila Cadyjeva odvjetnica, a nagodba koju je postigla poslala ga je na doživotni zatvor. Kasnije se udala za tužitelja u tom slučaju, Toma, a Cady je sada odlučan uništiti njihov naizgled savršen život.
Službeni sinopsis serije glasi: "Sprema se oluja za sretno vjenčane odvjetnike Annu i Toma Bowdena kada Max Cady, zloglasni ubojica za čije su zatvaranje odgovorni, bude pušten iz zatvora - a on želi osvetu."
Što kažu gledatelji?
Prve reakcije publike pokazuju da je serija istovremeno zastrašujuća i potpuno zaokupljajuća.
Na društvenim mrežama nižu se komentari. "Tek sam počeo s prvom epizodom #CapeFear na Apple TV-u i već sam se navukao", napisao je jedan korisnik, dok je drugi dodao: "Već sada mogu reći da će #CapeFear biti nevjerojatna serija."
Treći gledatelj podijelio je svoje dojmove: "Upravo sam pogledao prve dvije epizode 'Cape Feara'. Javier Bardem još praktički ništa nije napravio, a ja sam već pod stresom. Psihološka jeza je besprijekorna, a Amy Adams i Patrick Wilson također su nevjerojatni. Definitivno serija ljeta."
Kakve su ocjene kritičara?
Serija je dojmila i televizijske kritičare. The Guardian joj je dodijelio pet zvjezdica, hvaleći je kao "majstorsku lekciju napetosti i uzvišene režije". The Times je seriji dao četiri zvjezdice, opisujući triler kao "delirično novo viđenje" s "odvažnim novim obratima".
Serija "Cape Fear" premijerno je prikazana u petak, 5. lipnja, kada su postale dostupne prve dvije epizode. Nove epizode emitirat će se svakog petka, sve do 31. srpnja.
Povijest kultnog trilera
Roman "The Executioners" američkog pisca John D. MacDonald poslužio je kao predložak za dva poznata filmska trilera.
Prvi je "Cape Fear" iz 1962. godine, koji je režirao J. Lee Thompson. Film prati osuđenog kriminalca Maxa Cadyja koji nakon izlaska iz zatvora počinje terorizirati odvjetnika Sama Bowdena jer ga smatra odgovornim za svoju osudu. Glavne uloge tumače Gregory Peck, Robert Mitchum i Polly Bergen. Film je postao klasik psihološkog trilera.
Druga, znatno poznatija verzija je "Cape Fear" iz 1991. godine, remake koji je režirao Martin Scorsese. U ovoj verziji Maxa Cadyja glumi Robert De Niro, dok su u ulogama obitelji Bowden Nick Nolte, Jessica Lange i Juliette Lewis. Film je bio veliki kritički i komercijalni uspjeh te je De Niru i Lewis donio nominacije za Oscara.
Oba filma temelje se na istom romanu, ali Scorsesejeva verzija donosi mračniji ton, složeniju psihologiju likova i izraženije nasilje u odnosu na original iz 1962. godine.
Moderna verzija klasične priče
Kreator serije Antosca je bio obožavatelj i originalnog filma iz 1962. s Robertom Mitchumom i remakea Martina Scorsesea iz 1991. s Robertom De Nirom. Ipak, smatrao je da je došlo vrijeme za modernu reviziju koja odražava složenost današnjeg života.
"Teror u 'Cape Fearu' vrti se oko uništenja obitelji", objašnjava. Originalna priča pratila je Cadyja koji nakon izlaska iz zatvora progoni Sama Bowdena, svjedoka koji ga je smjestio iza rešetaka. U Scorseseovoj verziji, Bowden je bio Cadyjev odvjetnik koji je, znajući da mu je klijent kriv, sakrio ključne dokaze kako bi osigurao osuđujuću presudu.
Prema Antosci, original prikazuje "arhetip čestite američke obitelji koja se suprotstavlja čudovištu", dok je Scorsese prikazao "slomljenu i disfunkcionalnu obitelj, a čudovište je još ekstremnije, gotovo kao stvorenje iz močvare". Dodaje kako su prethodne verzije "prilično jednostavne i crno-bijele".
Složenija istina i moderni teror
Nova verzija uključuje skandal sa sekstingom, izljeve bijesa na društvenim mrežama i dronove. "Postoji više načina za teroriziranje obitelji u 2026. godini, a svijet je danas strašniji nego što je bio", kaže Antosca, no ističe da to nije glavna razlika. "U našoj verziji istina je složenija, prošlost je zagonetnija, a i obitelj i čudovište su kompleksniji. Istina je mutnija, što mi se čini vrlo aktualnim."
U ovoj adaptaciji, Anna Bowden bila je Cadyjeva braniteljica. On više nije nepismeni sirovi negativac, već uspješan ugostitelj osuđen za ubojstvo supruge i nerođenog sina. Nakon suđenja, Anna se udala za tužitelja Toma, što je izazvalo skandal.
Tom je postao očuh njezinoj kćeri Natalie, a kasnije su dobili i sina Zacka. "Temelj njihove sreće je Maxova patnja", kaže Antosca, dodajući da je Cadyjeva osuda, za razliku od prethodnih verzija, bila nacionalna senzacija.
Naizgled, obitelj Bowden je savršena, no ispod površine kriju se pukotine koje će Cadyjev povratak iskoristiti. Kad ga neočekivano oslobode, on se ponovno pojavljuje u njihovim životima. Ironično, Anna sada radi za neprofitnu organizaciju koja se bori za oslobađanje pogrešno osuđenih.
"Sve verzije postavljaju pitanje: 'Što biste učinili da zaštitite svoju obitelj?', ali naša pita i: 'Ako je nekome nanesena nepravda, što je on opravdano učiniti zauzvrat?'", kaže autor. "Ne želim nužno da publika navija za Maxa, ali želim ih navesti da osjete suosjećanje prema nekome za koga to nisu očekivali."
Poštovanje prema nasljeđu
Prije snimanja, Antosca je kontaktirao Scorsesea i Stevena Spielberga, koji je bio uključen u razvoj verzije iz 1991. "Bili su nevjerojatno velikodušni i prilično uključeni. Poticali su nas da idemo vlastitim putem", kaže Antosca. Jedino gdje su inzistirali na vjernosti bila je glazba.
"Rekli su da je glazba Bernarda Herrmanna dio DNK priče i da funkcionira kao lik u oba filma." Zato je Jeff Russo, poput Elmera Bernsteina u Scorseseovoj verziji, koristio Herrmannovu originalnu glazbu kao polazište.
Scorsese je s Antoscom putem videopoziva raspravljao o epizodama te mu pomagao u montaži jedne brutalne scene tučnjave. Iako snimljena u boji, scena je prikazana crno-bijelo, a Antosca kaže da je cilj bio prizvati iskonsko nasilje scene sa škripcem iz filma "Casino".