Mađarski glumac koji je dao lice Drakuli i postao legenda horora

KAD je 1931. godine u kinima prikazan Dracula u režiji Toda Browninga, publika je prvi put upoznala lik vampira koji će zauvijek promijeniti lice filmskog horora. Visok, hipnotičan, sa snažnim naglaskom i pogledom koji probada - Bela Lugosi postao je personifikacija mračnog šarma i gotičkog straha, a njegova interpretacija Drakule ušla je u filmsku povijest.

Ipak, iza te hladne elegancije skrivao se život pun borbi, umjetničke upornosti i osobnih demona. Bela Lugosi, rođen kao Béla Ferenc Dezső Blaskó 20. listopada 1882. u Lugosu (današnja Rumunjska), ostao je jedno od najsloženijih i najtragičnijih imena zlatnog doba Hollywooda.

Od rudnika do kazališta: put glumca iz Austro-Ugarske

Lugosi je odrastao u uglednoj obitelji u Austro-Ugarskoj Monarhiji, no školu je napustio kao tinejdžer i kratko radio u rudniku. Uskoro je otkrio glumu - svijet u kojem je mogao pobjeći od stvarnosti i stvoriti nove identitete. Počeo je nastupati u mađarskim kazalištima pod imenom "Lugosi", prema svom rodnom gradu, te je ubrzo stekao reputaciju karakternog glumca s posebnim osjećajem za dram.

Kao član Mađarskog narodnog kazališta u Budimpešti, tumačio je Shakespeareove junake i klasične tragične likove. No, Prvi svjetski rat prekinuo je njegovu umjetničku karijeru - služio je kao časnik u austrougarskoj vojsci, a nakon rata, razočaran političkim previranjima, napustio je zemlju.

U Njemačkoj se priključio krugu mađarskih umjetnika u egzilu i počeo nastupati u nijemim filmovima, pokazujući da posjeduje vizualnu ekspresivnost idealnu za novo filmsko doba.

Američki san u sjeni Drakule

Godine 1920. Lugosi je emigrirao u SAD, s malo novca u džepu, ali puno ambicije. U početku je radio fizičke poslove i glumio u kazališnim skupinama za imigrante. Nije znao engleski, no neumorno je učio, svjestan da samo savladavanjem jezika može stupiti na američku scenu.

Prekretnica je stigla 1927. godine, kada je na Broadwayu dobio glavnu ulogu u kazališnoj adaptaciji romana Dracula Brama Stokera. Njegova izvedba elegantnog i sablasno smirenog vampira oduševila je njujoršku publiku koja je bila opčinjena mađarskim talentom.

Ubrzo ga je studio Universal Pictures angažirao za filmsku verziju. Film Dracula iz 1931. godine postao je hit i lansirao Lugosija u zvjezdanu orbitu. Njegov naglasak, dostojanstveno držanje i prodoran pogled postali su definicija vampira - sofisticiranog, zavodljivog i zastrašujućeg.

Zatočenik vlastitog mita

Iako mu je uloga donijela svjetsku slavu, upravo je ona postala i njegova zamka. Lugosi je postao žrtva tipizacije - Hollywood ga više nije mogao zamisliti izvan uloga mračnih, egzotičnih ili demonskih likova. U tridesetim i četrdesetim godinama pojavljivao se u nizu horora, među kojima su Murders in the Rue Morgue (1932.), White Zombie (1932.), The Black Cat (1934.), The Raven (1935.) i Son of Frankenstein (1939.).

Njegov stalni partner i rival bio je Boris Karloff, s kojim je dijelio kompleksan odnos - dijelom prijateljski, dijelom natjecateljski. Iako su obojica postali ikone žanra, Karloff je uspio proširiti raspon svojih uloga, dok je Lugosi ostao zarobljen u vlastitoj sjeni.

Njegov naglasak, koji je u Drakuli djelovao egzotično i prijeteće, kasnije mu je otežavao rad u drugim žanrovima. Hollywood je zaboravio na glumca iza lika - kazališnog umjetnika koji je nekoć briljirao u Shakespeareovim tragedijama.

Pad i posljednji čin

Kako je zlatno doba horora Universal Studiosa počelo blijedjeti, Lugosijeva karijera počela je tonuti. U pedesetima se pojavljivao u niskobudžetnim produkcijama, često očajnički tražeći nove prilike. Sudbina ga je dovela do ekscentričnog redatelja Eda Wooda, s kojim je snimio nekoliko filmova, uključujući Glen or Glenda (1953.) i zloglasni Plan 9 from Outer Space (1959.).

Premda tehnički nesavršen, taj film danas ima kultni status, upravo zahvaljujući Lugosijevoj prisutnosti - njegovoj melankoliji i dostojanstvu koje je zadržao i u niskobudžetnom okruženju.

Lugosi je u to vrijeme vodio i osobne bitke: borio se s ovisnošću o morfiju, razvijenom nakon operacije, ali imao je hrabrosti javno priznati problem i potražiti liječenje, što je tada bilo rijetko i stigmatizirano.

Preminuo je 16. kolovoza 1956. u Los Angelesu od srčanog udara, u 73. godini života. Pokopan je, po vlastitoj želji, u kostimu grofa Drakule - simboličan kraj glumca koji je postao jedno s likom koji ga je proslavio.