FILMSKI znalci poznati su kao veliki snobovi kada je u pitanju kritiziranje filmova, što je možda i razlog zašto mnogi veliki redatelji svoje prave favorite zadržavaju za sebe.
Ipak, ponekad se pojave iznenađujući podaci koji otkrivaju drugu stranu kreativnog identiteta slavnih autora, piše Far Out Magazine.
Primjeri poput redateljice Celine Song i njezine ljubavi prema animiranom filmu Zootropolis ili Paula Thomasa Andersona koji cijeni Marvelove filmove pokazuju da se osobni favoriti razlikuju od filmova koje sami stvaraju.
Dok neki, poput Quentina Tarantina, temelje svoj stil na filmovima redatelja kojima se dive, mnogi prepoznaju da uživanje u nečijem djelu ne znači da ga treba i oponašati. Alfred Hitchcock, majstor napetosti, svoj je život posvetio trilerima, no možda je u dubini duše želio biti majstor komedije.
Kada se spomene Hitchcock, prve asocijacije su napete akcijske scene, revolucionarni pristup hororu i vizualnom pripovijedanju. Njegova bogata filmografija, od špijunskog klasika Sjever-sjeverozapad do kultne scene pod tušem u Psihu, jasno pokazuje sklonost hororima i trilerima. Postao je sinonim za mračniju stranu kinematografije.
Iako je bio poznat po mračnim temama, čini se da to nije tražio u filmovima koje je gledao u slobodno vrijeme. Njegova kći potvrdila je koji mu je bio jedan od omiljenih filmova, a taj odabir ne slaže se s njegovim pažljivo izgrađenim imidžem. Naime, Alfred Hitchcock navodno je izjavio da mu je omiljeni film Smokey i Bandit (Smokey and the Bandit) iz 1977. godine.
Akcijska komedija redatelja Hala Needhama prati vozača koji mora nezakonito prevesti pošiljku piva iz Teksasa u Atlantu, a putem mu se pridružuje i odbjegla mladenka. Riječ je o iznenađujuće ugodnom i vedrom filmu koji je teško povezati s Hitchcockom.
Živahan ton i humorističan zaplet ovog filma ceste čista je suprotnost ubojstvima, krađama i otmicama koje je Hitchcock prikazivao na velikom platnu, dodajući tako neočekivanu dubinu njegovom filmskom ukusu.