Finale Eurosonga odavno nije samo glazbeno natjecanje, već cjelovečernji televizijski spektakl čije trajanje izaziva sve više rasprava. Iako službena pravila dopuštaju najviše 26 zemalja u finalu s pjesmama do tri minute, što čini tek oko sat i 20 minuta glazbe, ostatak prijenosa ispunjavaju razglednice, nastupi gostiju, voditeljski segmenti i dugotrajan proces glasovanja.
Posljednjih godina trajanje finala redovito se približava četverosatnoj granici. Finale u Baselu 2025. bilo je najavljeno na otprilike četiri sata, dok se kao primjer predugog showa često spominje Liverpool 2023., koji je potrajao čak četiri sata i 13 minuta. Zbog toga je švedska televizija SVT već 2024. navodno planirala skratiti prijenos za gotovo sat vremena.
Rasprava o trajanju zapravo je vrlo jednostavna. Problem nije u samim pjesmama, već u svemu što se godinama nadograđivalo oko njih. Finalna večer mora istovremeno biti i natjecanje, i koncert, i turistička promocija zemlje domaćina. Uz to, ona je i ceremonija zajedništva, reality show tijekom glasovanja i televizijski događaj koji se promovira kao "najveći glazbeni show na svijetu".
Glavni argument protivnika dugog trajanja jest pad ritma same večeri. Pažnja gledatelja neizbježno slabi nakon dvadesetak nastupa, a finale u srednjoeuropskoj vremenskoj zoni završava debelo iza ponoći. To je problem za mlađu publiku i obitelji, ali i za gledatelje u drugim vremenskim zonama. Dugački zabavni program između pjesama i glasovanja, kao i stalno ponavljanje pravila, mnogima djeluju kao nepotrebno rastezanje.
S druge strane, upravo je ta grandioznost postala dio identiteta Eurosonga. Obožavatelji ne prate natjecanje samo da bi doznali pobjednika, već uživaju u cijelom ritualu: mimohodu zastava, skečevima voditelja, javljanjima nacionalnih glasnogovornika i drami koju donosi glasovanje publike. Kada bi se sve svelo samo na nizanje pjesama i objavu rezultata, Eurosong bi bio kraći, ali i znatno siromašniji.
Čini se da rješenje nije u drastičnom kraćenju, već u boljoj dramaturškoj disciplini. Umjesto smanjivanja broja finalista, prostor za uštedu vremena leži u zbijanju zabavnog programa, voditeljskih prijelaza i samog procesa glasovanja. Idealno finale zadržalo bi sav svoj sjaj i spektakl, ali ne bi tjeralo gledatelje da se u jedan sat ujutro pitaju gledaju li Eurosong iz ljubavi ili iz puke izdržljivosti.