13 filmskih remakeova koji su bolji od originala

Screenshot: YouTube

HOLIVUDSKA tvornica snova neprestano reciklira stare ideje, a remakeovi su postali nezaobilazan dio filmske industrije.

Najnoviji primjer je Trkač (The Running Man), temeljen na istoimenom romanu Stephena Kinga, koji je nedavno stigao u kina s Glenom Powellom u glavnoj ulozi. Ostaje za vidjeti hoće li nova verzija nadmašiti original iz 1987., u kojem je glavnu ulogu igrao Arnold Schwarzenegger.

Iako se to rijetko događa, ponekad remakeovi mogu biti bolji od originalnih filmova. Portal The Hollywood Reporter izdvojio je 13 filmova kojima je to uspjelo.

Casino Royale (2006.)

Originalni Casino Royale iz 1967., s Davidom Nivenom u ulozi ostarjelog Jamesa Bonda, bio je čista parodija špijunskog žanra, nalik franšizi Austin Powers. Nasuprot tome, remake iz 2006. donio je grubljeg i hladnokrvnijeg Bonda u liku Daniela Craiga, čija se prva misija vrti oko napete partije pokera s visokim ulozima protiv Le Chiffrea, zlikovca kojeg maestralno glumi Mads Mikkelsen.

Iako Bond, kao i obično, osvaja djevojku - zagonetnu Vesper Lynd (Eva Green) - njezina ga smrt uništava. Klimaks filma, u kojem ranjava gospodina Whitea i hladnokrvno se predstavlja, postao je kultni trenutak koji je redefinirao franšizu za novu generaciju.

Muha (The Fly, 1986.)

Iako se original iz 1958. više držao kratke priče Georgea Langelaana, danas djeluje zastarjelo, sa sporom radnjom i ukočenom glumom. Njegov jedini adut je uznemirujuća završna scena. Remake Davida Cronenberga iz 1986. godine, s Jeffom Goldblumom u glavnoj ulozi, podigao je priču na potpuno novu razinu.

Umjesto misterije, Cronenberg je stvorio tjelesni horor i dirljivu tragediju o ambicioznom znanstveniku Sethu Brundleu čiji eksperiment krene po zlu na najstrašniji mogući način. Tko može zaboraviti srceparajuću završnicu u kojoj neprepoznatljivo čudovište moli voljenu ženu (Geena Davis) da mu skrati muke.

Njegova djevojka Petko (His Girl Friday, 1940.)

Film Naslovna stranica iz 1931. bio je uspješna adaptacija broadwayske predstave, no teško se može mjeriti s klasičnom screwball komedijom Howarda Hawksa iz 1940. godine. Hawksov genijalan potez bio je pretvaranje glavnog muškog lika, reportera Hildyja, u žensku ulogu i ujedno bivšu suprugu urednika Waltera.

Rosalind Russell ravnopravno parira Caryju Grantu, a njihov munjevito brzi dijalog postavio je rekord u broju izgovorenih riječi u minuti. Film obožava i Quentin Tarantino, koji je jednom prilikom izjavio: "Vidio sam Njegovu djevojku Petko i pomislio da je to najbolji film koji sam ikada vidio."

Ono (It, 2017.)

Iako je Tim Curry bio nevjerojatan kao Pennywise u televizijskoj miniseriji iz 1990., remake iz 2017. superiorniji je u nekoliko ključnih aspekata. Uvodna scena s Georgiejem daleko je strašnija i krvavija, odmah postavljajući mračniji ton.

Bill Skarsgård kao klaun koji mijenja oblik uistinu je zastrašujuć, zamijenivši Curryjev humoristični pristup čistim terorom, potpomognutim modernim specijalnim efektima. Osim toga, film iz 2017. funkcionira odlično i kad Pennywise nije na ekranu, zahvaljujući snažnim izvedbama dječjih glumaca, dok se u originalu često činilo da samo čekamo iduću pojavu Tima Curryja.

Male žene (Little Women, 2019.)

Za cijelu jednu generaciju, verzija Malih žena iz 1994. u režiji Gillian Armstrong bila je filmski standard. No, 25 godina kasnije, Greta Gerwig snimila je inovativnu i emocionalno snažnu adaptaciju koja je osvojila Oscara.

Njezin film isprepliće klasičnu priču o sestrama March s biografijom same autorice, Louise May Alcott. Gerwig tako baca novo svjetlo na roman, a da pritom ne žrtvuje toplinu i srce koji su ključni za svaku veliku adaptaciju Malih žena.

Oceanovih jedanaest (Ocean’s Eleven, 2001.)

Originalni Oceanovih 11 iz 1960. je opušten, ležeran i pomalo neuglađen film. Frank Sinatra, Dean Martin i Sammy Davis Jr. više su se družili pred kamerama nego glumili, a u središtu nije bila pljačka, već sama atmosfera.

Remake Stevena Soderbergha iz 2001. je, s druge strane brz, precizan i pedantno aranžiran. To je film osmišljen s preciznošću pljačke Dannyja Oceana, gdje svaki član ekipe, od Brada Pitta do Matta Damona, ima jasno definiranu ulogu. Dok u originalu jedva možete imenovati članove ekipe, Soderberghova verzija je besprijekorno izveden posao zbog kojeg ćete se zapitati kako mu je to uspjelo.

Zamka za roditelje (The Parent Trap, 1998.)

Disneyjev klasik iz 1961. dobio je remake koji ga je nadmašio, ponajviše zahvaljujući nevjerojatnoj dvostrukoj ulozi tada 12-godišnje Lindsay Lohan. U svom filmskom debiju, Lohan je uvjerljivo odglumila dvije potpuno različite sestre blizanke, svaku sa svojim naglaskom i osobnošću.

Film je prepun humora, topline i nezaboravnih likova, a zlikovka Meredith Blake (Elaine Hendrix) postala je ikona pop kulture, posebno zahvaljujući legendarnoj sceni s gušterom tijekom kampiranja. Kemija između Dennisa Quaida i Natashe Richardson samo je zaokružila ovu omiljenu obiteljsku komediju.

Lice s ožiljkom (Scarface, 1983.)

Remake Briana De Palme uzeo je kostur gangsterske priče Howarda Hawksa iz 1932. i pretvorio ga u grandioznu, glasnu i groteskno lijepu operu kokaina i kapitalizma. Scenarij Olivera Stonea pulsira fascinacijom i gađenjem prema Tonyju Montani, imigrantu koji osvaja Ameriku utjelovljujući njezine najmračnije impulse.

De Palmin film nije realizam, već stvaranje mita - krvava moralna priča o ambicioznom muškarcu koji je dobio sve što je tražio, samo da bi shvatio da ništa nema smisla.

Neki to vole vruće (Some Like It Hot, 1959.)

Nije čudno da je kriminalistička komedija Billyja Wildera iz 1959. godine bolja od svojih prethodnika - mnogi je smatraju najvećom filmskom komedijom svih vremena. Wilder i njegov koscenarist I. A. L. Diamond stvorili su savršenu farsu temeljenu na francuskom filmu iz 1935. i njegovom njemačkom remakeu iz 1951.

Smjestivši radnju u Chicago u doba prohibicije i osunčani Miami te angažiravši briljantnu glumačku postavu koju čine Marilyn Monroe, Tony Curtis i Jack Lemmon, stvorili su remek-djelo. To je jedan od rijetkih filmova koji se smatraju savršenima, unatoč legendarnoj završnoj rečenici: "Pa, nitko nije savršen!"

Zvijezda je rođena (A Star is Born, 2018.)

Iako je teško uspoređivati filmove Zvijezda je rođena iz 1937. i 1954. godine s verzijom koju je Bradley Cooper snimio 2018. godine, Copperova verzija je nedvojbeno je superiornija od promašene verzije iz 1976. s Barbrom Streisand i Krisom Kristoffersonom.

Filmu iz sedamdesetih nedostajalo je ono ključno: kemija između glavnih glumaca, koja je između Coopera i Lady Gage bila opipljiva. Iako su i Streisand i Gaga osvojile Oscara za najbolju originalnu pjesmu ("Evergreen" i "Shallow"), budimo iskreni - koja vam se pjesma i danas vrti u glavi?

Stvor (The Thing, 1982.)

Dok je film Stvar iz drugog svijeta iz 1951. bio solidna hladnoratovska parabola, remake Johna Carpentera iz 1982. je remek-djelo egzistencijalnog straha. Smješten u izoliranu antarktičku postaju, Carpenterov film uranja u potpunu paranoju, gdje identitet postaje nestabilan, a nepovjerenje nagriza razum.

Stvor nije vanzemaljac u gumenom odijelu, već noćna mora koja mijenja oblik, apsorbira i imitira. Revolucionarni praktični efekti Roba Bottina i danas šokiraju, a zlokobna glazba Ennija Morriconea savršeno dočarava atmosferu beznađa.

Film ne završava herojskom pobjedom, već nihilističkom dvosmislenošću, ostavljajući dvojicu preživjelih da se gledaju u tami, nesigurni je li onaj drugi još uvijek čovjek. Iako je po izlasku bio kritički odbačen, Stvor je danas s pravom smatran jednim od najboljih horor i znanstveno-fantastičnih filmova ikad snimljenih.

Čovjek zvan Hrabrost (True Grit, 2010.)

Snimiti remake filma koji je Johnu Wayneu donio Oscara činilo se kao hereza. Ipak, braća Coen vratila su se originalnom romanu Charlesa Portisa iz 1968. i stvorila mračniju i vjerniju verziju priče. U njihovom filmu, emocionalno središte je 14-godišnja Mattie Ross (Hailee Steinfeld), koja traži osvetu za očevu smrt.

Jeff Bridges ne pokušava imitirati Waynea; njegov Rooster Cogburn je teturavi pijanac ispunjen samoprijezirom. Coeni su isporučili vestern koji skida uglađeni holivudski sjaj kako bi otkrio sirovu, neuljepšanu istinu.

Istinite laži (True Lies, 1994.)

Hollywood često poseže za francuskim filmovima, no remakeovi rijetko uspiju uhvatiti šarm originala. Ipak, postoje iznimke, a jedna od najboljih su Istinite laži Jamesa Camerona. Film je remake francuske akcijske komedije La Totale! iz 1991., čija se premisa - tajni agent vodi dvostruki život kao dosadni prodavač - činila kao stvorena za holivudski tretman.

Dok je original bio zabavan, Cameronov pristup "veće je bolje", s budžetom od 100 milijuna dolara, Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi i pravim borbenim zrakoplovom u završnoj sceni, podigao je priču na spektakularnu novu razinu.

 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.