15. veljače 1936. Mercedes-Benz je predstavio model 260 D, prvi serijski proizveden putnički automobil s dizelskim motorom. Ovaj pionirski korak označio je prekretnicu u automobilskoj industriji, uvodeći alternativu benzinskim motorima.
Razvoj dizelskog motora za putnička vozila započeo je ranih 1930-ih. Nakon neuspješnog pokušaja ugradnje šestocilindričnog dizelskog motora u šasiju modela Mannheim zbog prekomjernih vibracija, inženjeri su se okrenuli manjem, četverocilindričnom motoru OM 138 zapremine 2545 cm³. Ovaj motor razvijao je snagu od 45 KS pri 3000 okretaja u minuti i omogućavao maksimalnu brzinu od 95 km/h.
Model 260 D bio je dostupan u različitim karoserijskim izvedbama, uključujući četverovratnu limuzinu, landaulette i kabriolet. Njegova ekonomičnost bila je zapažena - prosječna potrošnja iznosila je oko 9 litara na 100 kilometara, što je bilo znatno manje u usporedbi s benzinskim modelima tog vremena.
Prva serija, poznata kao "Nullserie", proizvedena je između 1936. i 1937. godine u ograničenom broju od 170 primjeraka, prvenstveno za potrebe taksi službi. Ovi modeli imali su trostupanjski mjenjač s overdriveom, bez sinkronizacije u prvoj brzini.
Druga serija uvedena je 1937. godine s poboljšanjima poput potpuno sinkroniziranog četverostupanjskog mjenjača. Proizvodnja je trajala do 1940. godine, s ukupno proizvedenih 1967 jedinica. Nakon Drugog svjetskog rata Mercedes-Benz je nastavio s proizvodnjom dizelskih automobila, predstavljajući model 170 D 1949. godine.
Danas se jedan od preživjelih primjeraka modela 260 D može vidjeti u Mercedes-Benz muzeju u Stuttgartu, kao podsjetnik na inovaciju koja je oblikovala budućnost automobilizma.