FRANZ von Papen bio je njemački političar, vojni časnik i diplomat, čije je ime ostalo upisano u povijest kao jednog od ključnih ljudi koji su, možda i nesvjesno, otvorili put Adolfu Hitleru prema vlasti. Rođen je 29. listopada 1879. u Werlu, u aristokratskoj katoličkoj obitelji, i odrastao u tradicionalnom, konzervativnom okruženju.

Kao mladić pridružio se pruskoj vojsci i služio kao časnik u konjici. Tijekom Prvog svjetskog rata obnašao je dužnost vojnog atašea u Sjedinjenim Američkim Državama, no zbog špijunaže je protjeran. Kasnije je služio na Bliskom istoku i u Francuskoj, a nakon rata se posvetio politici kao član Katoličke stranke Centra (Zentrum).

Neočekivani politički uspon

Politički uspon von Papena bio je brz i neobičan. Iako nije imao veliku podršku u vlastitoj stranci, u lipnju 1932. iznenađujuće ga je predsjednik Paul von Hindenburg imenovao kancelarom Njemačke. Njegova vlada, poznata kao "kabinet baruna", bila je sastavljena od konzervativaca i aristokrata te je funkcionirala bez podrške parlamentarne većine.

Von Papen je pokušao stabilizirati zemlju nakon pada Weimarske Republike, ali bez uspjeha. Njegovi pokušaji da vlada dekretima i marginalizira naciste doveli su do još većeg političkog kaosa.

U prosincu 1932. zamijenio ga je general Kurt von Schleicher, no von Papen se brzo osvetio - u siječnju 1933. odigrao je ključnu ulogu u dogovoru kojim je Hitler imenovan kancelarom. Bio je uvjeren da će konzervativci moći "kontrolirati" Hitlera i iskoristiti ga za svoje ciljeve. Pokazalo se da je to bila jedna od najvećih političkih pogrešaka 20. stoljeća.

Kasniji život i nasljeđe

Nakon Hitlerova dolaska na vlast, von Papen je kratko služio kao potkancelar, a kasnije kao veleposlanik u Beču i Ankari. Iako se povremeno distancirao od nacističkih zločina, nikada se otvoreno nije suprotstavio režimu. Nakon Drugog svjetskog rata uhićen je i suđen u Nürnbergu, ali je oslobođen optužbi za ratne zločine, iako je 1949. u Njemačkoj ponovno osuđen zbog pomaganja nacistima te ubrzo pušten.

Ostatak života proveo je u povučenosti, pišući memoare i braneći svoje postupke. Umro je 2. svibnja 1969. u Oppenheimu, u dobi od 89 godina. Povijest ga pamti kao čovjeka koji je, iz ambicije i pogrešnog uvjerenja, odigrao presudnu ulogu u usponu najopasnijeg režima u modernoj povijesti.